Iz mog budžaka...
Više i ne pamtim koliko sam tablet protiv bolova u želudcu popio otkad je ovaj Tribunal u Hagu počeo sa radom. Ovih dana sam se po ko zna koji put uvjerio da pravda ( pogotovo ako dolazi iz Haga ) rijetko kad pobjeđuje. Ne mogu se oteti utisku da međunarodna zajednica hoće na svaki naćin dovršiti ono što su započeli četnici u minulom ratu, a Bogami i oni iz četeres i neke. Zadnji primjer je farsa od suđenja onom "smradu od doktora" koji ismijava i Tribunal i žrtve. Same sudije tribunala, svojim ponašanjem i popustljivošću sve više srozavaju njegov ugled i izvrću ruglu proklamovanu istinoljubivost, koja bi trebala da bude svijetlo dunjalučkog mraka. Nije mi toliko ni krivo na one silne bjelosvjetske uhljupe, koji nas za dobre pare uče demokraciji, već na naše bošnjačke vođe i vođice koji kukaju kao plaćena narikača na hrišćanskom groblju, čekaju poslušno neko novo reprizno klanje na koje će se svijet nasmijati nekog budućeg proljeća, kada ševa zapjeva a vlah opet ode u šumu, s puškom i rakijom ?! Dosta je više i četnika i šume i bošnjačkog merhameta! Ovi prvi nikada nebi bili ono što jesu da ovi drugi nisu ono što jesu! Jasno je to ovaj zadnji rat pokazao. Gdje god su Bošnjaci bili drčni i dovoljno svjesni da organiziraju odbranu, četnici su polomili zube, iako naoružaniji, brojniji, tehnički nadmoćniji. Kakva epska hrabrost, gusle, Marko Kraljević i sojke prdivojke! Sve je to palo u vodu!
A mi se još uvijek u svojoj naivnosti pitamo dali je četnicima bilo žao što nas poklaše?!