Izdvajamo

 

Piše: Nikolina Balaban

’’Etna je jedan od najaktivnijih vulkana na svijetu i gotovo konstantno tinja, zbog čega ga je UN ubrajao među najopasnijim na svijetu. Na padinama Etne nalazi se plodno vulkansko tlo koje stanovnici iskorištavaju za vinograde i voćnjake.’’ – ovaj kratki izvod opisa Etne sa Wikipedie pročitah u današnjem tekstu Bojana Bajića, mog fb prijatelja, koji mu je poslužio za dalje razmišljanje, a i meni...
Ne, nije Republika Srpska raj na zemlji, čak šta više...
I ovde su lopovi, nacionalisti, tajkuni, nepotizam, privatne privatizacije, kriminalci i samoživi političari, čak i više...
Nema protesta iako su možda lakši jer mi imamo jednog vladara u Banja Luci, a zmija se lako u glavu tuče, čak i lakše...
Da, moja nacija jeste sloboda i istina. Ali je moj grad, moj Prijedor, upravo Etna, sa početka priče. U ovom gradu se još ćuti istina o Keratermu, Omarskoj, Trnopolje...i sada Tomašica. Ovo je u tom smislu podjeljen grad, još uvijek...
I zato ga čuvam, na ovaj način, sve dok i u Prijedoru jedina nacija ne bude sloboda i istina, ne želeći dozvoliti da na prijedorskim ulicama zaigraju nečije, ičije igre, a onda ,,proradi,, Etna!
A poslije će biti kasno, nećemo stići do voćnjaka i vinograda, ni Srbi, ni Bošnjaci, ni Hrvati, ni ostali...
I ne, nije ovo otrcana fraza o ,,prelijevanju bunta iz lošijeg u bolji i stabilniji entitet,, ovo je samo strah od (negde pročitah) ,,...kad umreš, ti ne znaš da si umro, tebi nije teško, teško je drugima, isto je i kad si glup...,,

Kakav sram? Dok danas polugetoizirani Bošnjaci u mimohodu hodaju Prijedorom, iz bašta kafića, smijulje im se saučesnici asasina. Dok LJUDI, jedni uz druge, sa bijelim trakama obilježavaju četvrt vijeka od početka masakra neviđenih razmjera, u Prijedoru se juče slavilo.

Šta se slavilo, zaurlikaće zdrav razum?

Slavila se godišnjica "oslobođenja grada". Dan grada, rekoše.

Zapitajmo gospodu iz Grada Prijedora:

Jel' to dan kada ste ozvaničili ubijanje hiljada svojih sugrađana, među kojima 102 djece, kada ste protjerali i u logore strpali desetine hiljada ljudi?

Jel' to dan kada ste ozvaničili pljačku, paljevinu i nezakonito useljavanje u nesrpske kuće i stanove?

Jel' to dan kada su vam monstrumi postali heroji i "branioci"?

Jel' to dan kada ste obrukali sebe sve do svog šestog koljena i kada ste unizili svoj narod u ime nekakve bolesne ideje?

Jel to dan kad vam je na um pala nacistička ideja da ljudima na kuće stavljate bijele čaršafe, a oko ruku bijele trake, kako bi krvnicima omogućili i olakšali ubijanje?

Jel' to dan kada ste stvorili spiralu zla i mržnje, koja do dan danas usisava u sebe sve što se kreće Potkozarjem?

Jel' to dan kada ste iskopali prvi busen u Tomašici, najvećoj masovnoj grobnici nakon Drugog svjetskog rata?

Jel' to dan od koga vam djeca po svijetu spuštaju pogled i od sramote lažu odakle su?

Jel' to dan kad ste pljunuli po Mladenu Stojanoviću, po partizanskim tekovinama i onako đuture se upisali u četnike krvoloke?

Šta li slavite i obilježavate, doli svoje nemoći, bruke, jada i sramote!?

Dragan Bursać
31.05.2017.