Amer Husić, četverogodišnjak iz Kozarca, boluje od cerebralne paralize, nepokretan je, a komunicira osmjehom i pomjeranjem glave. Početkom avgusta mjeseca njegova majka je poslala sve Amerove dosadašnje nalaze u kliniku u Austriji, odakle je dobila odgovor da je Amer podoban za vrstu liječenja koja se tamo primjenjuje. Zakazan je i termin, 26. septembar, za transplantaciju matičnih ćelija. Iznos koji je potreban za nastavak liječenja malog Amera Husića je 9.500 eura. Svi koji žele pomoći da se mali dječak osjeća bolje novac mogu uplatiti na žiro-račun

Poklon koji najvise volimo. Kasida Edina Pandura svim Bosnjacima.

Klanjala je rani sabah, a onda obukla dugu , svilenu ciklama haljinu.Stavila prelijepe dijamantne nausnice u obliku ruze, nanin poklon s hadzdza....
Ramazan prodje - razmisljala je - odlazi nam najdrazi gost ostavljajuci nas s nadom da su nase duse bar malo cisce nego sto su bile prije njegovog dolaska, bar malo plemenitije, da je Svemocni nas post kabul ucinio, da su nasi ibadeti primljeni...

Ovaj cetvrtak cu da zapocnem sa fotografijom od ova dva divna djecaka, Almin i Ajdin Okic. Oni su blizanci i imaju oko 11 godina. Glavni razlog sto bas njih dva, jest to sto su oni glavni mujezini u Dzamiji Kamicani. Ove  djecake a i njima slicne treba nagradjivati. Nagrada je i stimulans da se bude jos bolje. Kazu da su, u skoli kao i u dzamiji, odlicni.

Na Korićanskim stijenama su 21. avgusta 1992. godine na zvjerski način ubijeni logoraši iz tadašnjeg logora Trnopolje.

Puštanjem u provaliju 250 ruža, simbolizirajući tako pad nevinih ljudi, čitanjem njihovih imena i odavanjem pošte stradalih, porodice ubijenih, njihovi prijatelji i logoraši bivših prijedorskih ratnih logora danas su na Korićanskim stijenama obilježili 19 godina od stradanja više od 200 prijedorskih civila nesrpske nacionalnosti.

Za vrijeme godisnjih odmora upoznao sam, nasu sugradjanku, Semiru Jakupovic. Pricala mi je da zivi u Engleskoj i da pise pjesme. Zamolio sam je da nam posalje svoje pjesme, pa da ih i citaoci ove stranice citaju. Ona mi je odgovorila pozitivno i poslala mi dvije njene pjesme.

Semira Jakupovic

DANAS SAM VELIKO DIJETE

Oblaci teski
Cuce na krovovima kuca
Utihli su avioni
Samoca se nepozvano u mene usunja
Danas sam ti, majko, veliko dijete

Pola ramazana vec proslo,vrucine jos traju, voce zrije a i rodilo je. Raje bar cetvrtkom jos uvijek puno, mada oni koji poste izbjegavaju na ovoj vrucini, ako nije nuzda, da idu u carsiju. Ovo je vrijeme kad se ljetina pocinje sakupljati, voce i povrce. Ja kao i obicno kad god nadjem vremena lutam ovim nasim sokacima.

Islam će i u budućnosti biti dio Evrope jer u većini evropskih država muslimani igraju sve veću ulogu, a broj muslimana u skoro svim evropskim zemljama kontinuirano raste, piše njemački list Franfurter Allgemeine te navodi primjer Bosne i Hercegovine kao zemlje u kojoj se demokratija i religija međusobno ne isključuju.

Za muslimane u BiH odvojenost vjerskih institucija od države već je stotinama godina općeprihvaćena činjenica, piše Franfurter Allgemeine.

Sve hocu da vam malo docaram kako je bilo kod moje nane u kuci...

Kuca je uvijek mirisala na svjez hljeb... Vatra se ponekad lozila i ljeti jer hljeb bude ljepshi... a tako je sve bilo cisto i svjeze ma NEOPISIVO... Secija je bila od zida do zida, starinska, tvrda ali ugodna, jastuci pa peskiric (nije obican peskir vec ukras preko jastuka) bijel sa vezom mojih tetaka i majke...  Naravno vitrina na kojoj je bio radio onaj starinski VELIKI prije nego se mogao hvatati TV signal... Onda je tu bila druga soba, inace je sluzila da se moze malo prileci, a tu su nana i dedo u stvari spavali... Cetverokrilni prozori u obe sobe...
Sjecam se bas ulaznih vrata kad krenesh od hodnika u dnevni boravak... bila su krem boje i imala su neprozirno narandjasto staklo i crnu shteku... koliko sam puta tu steku dotakla samo dragi bog zna... A nista mi nije bilo draze petkom iz skole i samo svratim da ostavim tasnu kuci i na autobus... a ono zima i malo snijega... ja otvaram vrata a nena nako sjedi i nesto ili plete ili joj u ruci musaf... i ono me preko naocala pogleda kad BAHNEM... obicno bi reci: nu nje, odakle tebe bonicko, nisam ti se nadala po ovom kijametu... a dedo sa svojom francuzicom i vjecitom lulom lezi u cosku i smije se od dragosti sto sam dosla sve se vrpoljeci u mjestu i rado bi ustao i skakao od srece ali se suzdrzava eto jer on je ozbiljni dedo pobogu... onda izljubim svoju nanu u lijevi joj mirisni obraz i iscmokam je znas samo tako, a ona sve kroz smjeh govori: ma lazes ne volis ti mene toliko... a ja ponavljam da je sto puta vishe volim nego ona i misli.... onda izljubim dedu, i malo pored njega sjednem... Nana ostavi sta je radila, pa u hodnik da mi donese graha (a ko fol mi se nije nadala)... nije mi se nadala ali za svaki slucaj je napravila moje omiljeno jelo eto pa ionako mora se nesto jesti... a znala je da cu doci... poslije govori, a bas sam Allaha mi mislila o tebi nesto jucer i danas...  malo odoh od teme ali da se vratim...

Ovaj Cetvrtak pocinjem sa velikim Hvala ovom covjeku Arminu Paratusic koji me je iznenadio sa jednim lijepim poklonom kao nagradu za moj trud i rad na ovoj stranici. Armina, do prije mjesec dana nisam niti poznavao. Sreli smo se na jednoj svadbi i on me je prepoznao i pohvalio moj Cetvrtak i vec slijedece sedmice, kako sam se ja zalio na svoju digital kameru, donio mi je novu digital kameru kao poklon.