Kod moje nane u kuci
Sve hocu da vam malo docaram kako je bilo kod moje nane u kuci...
Kuca je uvijek mirisala na svjez hljeb... Vatra se ponekad lozila i ljeti jer hljeb bude ljepshi... a tako je sve bilo cisto i svjeze ma NEOPISIVO... Secija je bila od zida do zida, starinska, tvrda ali ugodna, jastuci pa peskiric (nije obican peskir vec ukras preko jastuka) bijel sa vezom mojih tetaka i majke... Naravno vitrina na kojoj je bio radio onaj starinski VELIKI prije nego se mogao hvatati TV signal... Onda je tu bila druga soba, inace je sluzila da se moze malo prileci, a tu su nana i dedo u stvari spavali... Cetverokrilni prozori u obe sobe...
Sjecam se bas ulaznih vrata kad krenesh od hodnika u dnevni boravak... bila su krem boje i imala su neprozirno narandjasto staklo i crnu shteku... koliko sam puta tu steku dotakla samo dragi bog zna... A nista mi nije bilo draze petkom iz skole i samo svratim da ostavim tasnu kuci i na autobus... a ono zima i malo snijega... ja otvaram vrata a nena nako sjedi i nesto ili plete ili joj u ruci musaf... i ono me preko naocala pogleda kad BAHNEM... obicno bi reci: nu nje, odakle tebe bonicko, nisam ti se nadala po ovom kijametu... a dedo sa svojom francuzicom i vjecitom lulom lezi u cosku i smije se od dragosti sto sam dosla sve se vrpoljeci u mjestu i rado bi ustao i skakao od srece ali se suzdrzava eto jer on je ozbiljni dedo pobogu... onda izljubim svoju nanu u lijevi joj mirisni obraz i iscmokam je znas samo tako, a ona sve kroz smjeh govori: ma lazes ne volis ti mene toliko... a ja ponavljam da je sto puta vishe volim nego ona i misli.... onda izljubim dedu, i malo pored njega sjednem... Nana ostavi sta je radila, pa u hodnik da mi donese graha (a ko fol mi se nije nadala)... nije mi se nadala ali za svaki slucaj je napravila moje omiljeno jelo eto pa ionako mora se nesto jesti... a znala je da cu doci... poslije govori, a bas sam Allaha mi mislila o tebi nesto jucer i danas... malo odoh od teme ali da se vratim...