Izdvajamo

Ako jednom prođemo kroz vrata EU, nećemo moći reći da nismo znali šta nas tamo čeka i šta se, pod plaštom velikih riječi, ustvari gradi

To što između redova odavno može da se pročita, hrvatski predsjednik Ivo Josipović rekao je otvoreno, za razliku od većine evropskih političara koji nastoje stvoriti dojam o ujedinjenoj Evropi kao epohalnom civilizacijskom iskoraku.

Stvar je, ipak, mnogo prizemnija. Evropska unija je "iskonsko kršćanski projekt", kazao je Josipović pred vatikanskim Papom, koji ovih dana pohodi Hrvatsku.


Njegove evropske kolege po rangu vjerovatno će zamjeriti šefu hrvatske države na tako olakom odavanju velike tajne. Evropska su usta, naime, puna visokoparnih riječi o ljudskim i građanskim pravima, demokratiji i jednakosti, vjerskoj toleranciji i potrebi za uravnoteženim ekonomskim i društvenim razvojem.

Ko je povjerovao na riječ, sad će malo da ustukne. Na svoje, pak, dolaze oni koji u novoevropskoj integracionoj politici prvenstveno vide pokušaj zbijanja kršćanskih redova. Takve nazivaju euroskepticima, premda bi im možda bolje pristajala odrednica - realisti.

Kad čujemo Josipovića, jasnije je, naprimjer, zašto Evropa otvara četvore oči prema Turskoj, na čije moguće članstvo u EU gleda s vidnim podozrenjem, čak i s otvorenim odbijanjem. Sudbina Kipra, takođe, logično se naslanja na tezu o "iskonsko kršćanskom projektu", koji je mimo svih političkih kriterija usisao pravoslavni, ali ne i muslimanski dio podijeljenog otoka.

Neko će kao argument više posegnuti i za primjerom selektivnog uvođenja bezviznog režima kojeg su posljednje oslobođene BiH i Albanija. Zna se, zemlje s velikim učešćem islamskog stanovništva.
Ako je prevashodno kršćanska, to ne znači da ujedinjena Evropa treba da bude antimuslimanska. No, ona se, ruku na srce, nedovoljno uspješno odupire toj opasnosti. Potvrđuju to trendovi u Holandiji, Francuskoj, Njemačkoj, u kojoj gospođa Merkel ne krije da Nijemce turskog i sličnog porijekla baš i ne drži za svoje ravnopravne sunarodnjake. Kancelarka je, kako sama kaže, mislila da će oni doći u Njemačku, nešto zaraditi i potom se vratiti svojoj kući te tako kršćansku Evropu ostaviti na miru.

U Evropskoj uniji, koja se samoodređuje kršćanstvom, danas živi oko petnaest miliona muslimana, uglavnom opredijeljenih da s tog ognjišta više nigdje ne mrdaju. Nakon Josipovićeve izjave, koja će otići mnogo dalje od Balkana, biće im još jasnije da uvijek moraju računati na opasnosti asimilacije, u suprotnom bi mogli postati nešto nalik građanima drugog reda.

Poruka je to, naravno, i nama, koji kucamo na takva evropska vrata. Ako jednom kroz njih prođemo, nećemo moći reći da nismo znali šta nas tamo čeka i šta se, pod plaštom velikih riječi, ustvari gradi.

 

Vlastimir Mijovic                                                             Avaz


Poziv u akciju za kupovinu zemljišta za proširenje Šehidskog mezarja u Kamičanima

Kakav sram? Dok danas polugetoizirani Bošnjaci u mimohodu hodaju Prijedorom, iz bašta kafića, smijulje im se saučesnici asasina. Dok LJUDI, jedni uz druge, sa bijelim trakama obilježavaju četvrt vijeka od početka masakra neviđenih razmjera, u Prijedoru se juče slavilo.

Šta se slavilo, zaurlikaće zdrav razum?

Slavila se godišnjica "oslobođenja grada". Dan grada, rekoše.

Zapitajmo gospodu iz Grada Prijedora:

Jel' to dan kada ste ozvaničili ubijanje hiljada svojih sugrađana, među kojima 102 djece, kada ste protjerali i u logore strpali desetine hiljada ljudi?

Jel' to dan kada ste ozvaničili pljačku, paljevinu i nezakonito useljavanje u nesrpske kuće i stanove?

Jel' to dan kada su vam monstrumi postali heroji i "branioci"?

Jel' to dan kada ste obrukali sebe sve do svog šestog koljena i kada ste unizili svoj narod u ime nekakve bolesne ideje?

Jel to dan kad vam je na um pala nacistička ideja da ljudima na kuće stavljate bijele čaršafe, a oko ruku bijele trake, kako bi krvnicima omogućili i olakšali ubijanje?

Jel' to dan kada ste stvorili spiralu zla i mržnje, koja do dan danas usisava u sebe sve što se kreće Potkozarjem?

Jel' to dan kada ste iskopali prvi busen u Tomašici, najvećoj masovnoj grobnici nakon Drugog svjetskog rata?

Jel' to dan od koga vam djeca po svijetu spuštaju pogled i od sramote lažu odakle su?

Jel' to dan kad ste pljunuli po Mladenu Stojanoviću, po partizanskim tekovinama i onako đuture se upisali u četnike krvoloke?

Šta li slavite i obilježavate, doli svoje nemoći, bruke, jada i sramote!?

Dragan Bursać
31.05.2017.