Izdvajamo

 

Bili ste u Omarskoj i u Kozarcu: zanima me Vaša reakcija na deklaraciju koju su ponudile Žene u crnom?

- Deklaracija, i kompletna aktivnost Žena u crnom, od velikog je značaja za region. One su savjest Srbije, pomažu joj da se suoči sa prošlošću. Bez tog suočavanja nema istinskog pomirenja i stabilne budućnosti. Nevjerovatno uporne, hrabre, principijelne žene. Nažalost, još prilično usamljene.

Svjesno sam Vas prvo pitala za dojmove koje nosite sa obilježavanja Dana logoraša, jer ni Vi ni gospodin Komšić niste krili emocije. Naravno, politički događaj sedmice je svakako nastup visokog predstavnika u New Yorku. Hoće li se promijeniti odnos međunarodne zajednice prema BiH?

- Nije lako stajati na mjestu na kojem su strijeljani nevini ljudi. Prisutna je i lična emocija jer nosim ime čovjeka koji je ubijen u Jasenovcu. Pogodila nas je i činjenica da su se i logoraši podijelili po nacijama. Srpski logoraši, umjesto da se solidarišu sa svojim sapatnicima Hrvatima i Bošnjacima, da i oni polože cvijeće i odaju pomen mrtvima, da upute poruke pomirenja, zaprijetili su podizanjem krsta visokog 36 metara iznad Sarajeva. Odgovor na cvijeće je ogroman krst na brdu sa kojeg su ubijane Sarajlije?! A što se tiče odnosa međunarodne zajednice, mislim da sazrijeva odlučnost da se dezintegracijski trendovi zaustave dok nije kasno, i da se BiH vrati na tračnice reformi i ubrzanih integracijskih procesa. Akt Vijeća Europske unije kojim su predviđene restriktivne mjere prema onima koji proizvode krizu u BiH je početak, a odlučan nastup Valentina Inzka u New Yorku je očigledno slijedeći korak u tom smjeru.

Milorad Dodik nudi tek odgađanje referenduma: šta bi prihvatanje te ponude značilo za BiH?

- Odgađanje referenduma je odgađanje konflikta, to nije rješenje. Ako Milorad Dodik nastavi ovim putem, neizbježno će se sukobiti sa međunarodnom zajednicom i dovesti sebe i RS u probleme.

On jednako tvrdi da ne želi sukobe, da je problem nastao zbog nesrazmjerno velikog broja presuda izrečenih Srbima od državnog suda, da je to sud samo za Srbe?

- Sigurno je da postoji takav nesrazmjer, ali on prati nesrazmjer u broju izvršenih ratnih zločina. Zna se ko je počinio genocid u Srebrenici, opsadu Sarajeva koja je odnijela hiljade života, ko je počinio pokolje u Kozarcu, Bratuncu, Brčkom, ko je organizovao konc-logore u Omarskoj i na Manjači. Bilo je zločina na svim stranama, ali ni približno onakvih kakve je napravila vojska Republike Srpske.

(Bakir Izetbegovic, Oslobodjenje, 18. maj 2011.)

U perverznoj realnosti, dželati i ubice su dobile svoje obilježje i istorijski pomen. Naime, U bivšem Društvenom domu Trnopolje, mjestu gdje se nalazio jedan od najzloglasnijih prijedorskih logora, otvorena je spomen-soba poginulim vojnicima Vojske Republike Srpske.

Koliko bolestan moraš biti da to uradiš?

Zamislite spomen-sobu posvećenu snagama Vermahta u Mathauzenu ili Aušvicu? Ne možete? Dabome da ne možete. Zato u nas može sve.

Dragan Bursać