Izdvajamo

 

ČASNI RUSS CARNAHAN

IZ SAVEZNE DRŽAVE MISSOURI

U ZASTUPNIČKOM DOMU AMERIČKOG KONGRESA

Utorak, 10. maj 2011. godine

Gospodin CARNAHAN: Gospodine Predsjedavajući, javljam se danas kako bih odao priznanje žrtvama zloglasnog logora u Omarskoj, smještenog u sjeverozapadnoj Bosni i Hercegovini.

U ljeto 1992. godine, Omarska je bila mjesto masovnog kršenja ljudskih prava u pokušaju da se nesrpsko stanovništo istjera iz ovog dijela zemlje.

Kad je svijet saznao za ove masovna zvjerstva, tužitelji Ujedinjenih Nacija su pokrenuli postupke protiv mnogih počinitelja ovih zločina.

ICTY je nekoliko njih proglasio krivim za zločine protiv humanosti.

Sjećanje na žrtve Omarske omogućava preživjelim i porodicama žrtava da obilježe ovo tragično poglavlje.

To je presudno za pomirenje, i za budućnost Bosne.

Snažno pozivam sve kompanije, opštine i ostale da dozvole održavanje obilježavanja godišnjica u Omarskoj.

Od presudnog je značaja da svi koji su umiješani dozvole izgradnju memorijalnog centra, i da sve strane poštuju obilježavanje Omarske i pravo na sjećanje kako se strahote Omarske više nikad ne bi ponovile.

Nismo stigli pobjeći prije čišćenja.

Za mlade da pojasnim šta je to čišćenje. To je kad vojska traži žive i koga nađu ubija, a ponekog su odvodili u logore.

Iz trapa smo slušali kad vojnici govore "Da mi ga je vidjeti živa, nož će mi zarđati".

Mi smo u skloništu (trapu) pokušavali ostati tihi u strahu da nas ne pronađu. Moj otac Bejdo i Asimov otac Vahid su bolovali astmu. U trapu koji je bio negdje 1,5 x 2,5m a visine nekih 90cm, a nas 13. Bilo je jako zagušljivo i kad se sjetim da smo i nuždu vršili tu, pitam se kako su njih dvojica uspjevali kašalj zabušavati. Ovo pišem i plačem...

Nijaz Huremović