U inostranstvu godišnji odmori, a kod nas top sezona za raditi. Radi se punom parom, žetva pšenice skoro završena, a ostale žitarice dospjele kombajni se ne gase. Poljoprivrednici zadovoljni kako je rodna godina.

Građevinci, ugostitelji, trgovci... takođe svi imaju puno posla. Naša raja došla na godišnji odmor i kud god prođem puno.

Kod mene šljive rodile da sam sad u brizi kuda sa ovolikim šljivama. Dvije sorte su sazrile i već skoro prošle, a treća pristiže. Điđa i Enes Softić došli kod mene u posjetu, a ja sam ih častio šljivama.

Ovih dana obićno svoje goste počastim sa veoma ukusnim šljivama. Ovaj put sam imao svoju familiju u gostima.

Moji rođaci nisu mogli da dođu kod mene, pa sam ja otišao kod njih i odnio im malo šljiva. Rekao sam Šabanu da obavezno mora da ih jede sa pogaćom ili kruhom. U ovo doba godine šljive i pogaća su bolji od bilo kakvog roštilja.

Asim Softić i njegova porodica. Svratio sam da vidim Subhu, Asimovu ženu jer je bila prilično bolesna i našao skoro cijelu porodicu na okupu. Ipak nisu baš svi stigli na godišnji, druga kćerka i zet treba da dođu ovaj koji dan. Asimu nisam trebao nositi šljive jer i on ih ima dosta.

Ramazan i ja svaku noć ponesem svoj fotoaparat. Dvije fotografije iz mog đemata. Kud god prolazim puno raje i pomislih sad će đamije i mektebi biti puni u vrijeme teravih namaza. ???

Mića Talundžić me zove da dođem na Staru Pilanu. Gore sretnem Edina Jakupovića i on mi priča da je ovdje blizu. Neka znatiželja me natjera da odem kod njega na vikendicu. Oduševio sam se ambijentom i mjestom gdje je smještena ova vikendica.

Edin za ovaj objekat kaže vikendica, a ja bih rekao da je ovo jedna velika kuća.

Kozarački lovci su imali druženje uz kotlić koji je Mića pripremio a meso je od srndaća kojeg je Struja, Josip Grgić, ulovio.

Dok se kotlić pripremao, na roštilju se  peklo meso  tek da se ne pregladni dok kotlić bude gotov. Nisam dočekao da kotlić bude gotov, žurio sam u ćaršiju na tribinu 1.Mart.

U mjesnoj zajednici Kozarac je održana tribina gradjanske koalicije Prvi Mart.  Emir Suljagić i Almir Salihović, su objasnili, prisutnim građanima, šta je ideja i cilj ove koalicije. Zatim su govorili o već postignutim rezultatima. Ovdje je pojašnjeno da građanska inicijativa 1.mart nije politička stranka. Jedan od najvećih ciljeva je registracija građana koji žive izvan svog mjesta boravka da bi mogli da glasaju na sljedećim izborima koji će se održati u jesen 2014.

Posjeta tribini, ne baš onako kako se očekivalo. Nakon izlaganja gostiju, bilo je govora o popisu stanovništva koji će da bude u oktobru ove godine i važnosti samog popisa. O popisu bi trebalo puno više da se kaže ili još koja tribina na ovu temu da se održi. Primjetio sam da je zaintersovanost među rajom jako slaba. Puno raje nezna šta znači popis, neki se čak i plaše, pa samo odmahuju glavom i izmišljaju 100 razloga da izbjegnu popis, a ja im nalazim 100 razloga da budu tu za vrijeme popisa. Ipak nisam baš uvjerljiv, mislim da nisam dobar govornik.

Svake godine uz ramazan odem u više đemata na teraviju i pravim fotografije, tako ću i ovaj ramazan.  Ove hefte sam bio u Srednjim Jakupovićima. Ovdje su đemati udruženi, pa tako se i zovu Udruženi Đemati Hadžići, Kevljani i Srednji Jakupovići. Oni skupa imaju jednog imama, (kod njih je Hafiz Muharem) i uz ramazan teraviju klanjaju u svakom đematu 10 noći. Ove godine, prvih 10 noći se klanjalo u Srednjim Jakupovićima.

Kad sam došao u mekteb, prijatno sam se iznenadio, dosta raje je došlo ranije pa su malo razgovarali. Atmosfera nekako svečana, svi su nasmijani i dobro raspoloženi. Moje hodanje po prostoriji nije nikom smetalo čak su se radovali da sam došao. Ipak ovdje su tri đemata a meni liči kao da su jedna složna familija. Prije namaza, Hafiz Muharem je održao jedan izuzetno lijep i poučan vaz.

Bilo mi je veliko zadovoljstvo klanjati teraviju sa ovom rajom. Hvala svima, ovdje se osjećam kao da sam u svom đematu.

Jutros kad sam pošao na četvrtak, svratih na Šehidske mezarluke, tamo su počele pripreme za subotu kad će da se klanja đenaza i izvrši ukop 22 šehida.

Danas na četvrtku puno raje ali ipak, kad pregledam fotke od prošle godine, ne kao lani. Lijepo vrijeme i prilika da se vidi svoja raja, a ima nas sa svih strana svijeta.

Prva osoba koju sam jutros sreo u ćaršiji, Šefika Mujagić, povratnik iz Holandije. Kad sam je vidio, meni sve nešto drago, vraća se naša raja u svoj Kozarac.

Zatim sam sreo porodicu Imeri koji trenutno borave u Holandiji. Nisam ih prepoznao, a kad rekoše kako se zovu meni se vrati sjećanje kada sam ih ja dočekao na kapiji azil centra u Roermondu, Holandija. A sjetim se i Vahida Imerija koji je skupa sa mojim ocem  Bejdom i Huskić Edhemom radio u Karlovcu.

Ova fotka bi trebalo da obraduje našu vjernu čitateljicu Sajmu Mujagić.

Jedna od ove dvije gospođe živi u Čikagu i zamolila me da pozdravim njenu a samim tim i našu raju u Americi.

Prošli put sam pisao o mom rođaku što mi je poklonuo fotoaparat, a nigdje fotke. Danas sam ga fotografisao, Besim Huremović ili Ćupo. Još jednom veliko hvala za veliku donaciju.

Moje komšije, bili u aprilu ali ih nisam uspio fotografisati, danas su me našli.

Danas je Zizi bio sa svojim štandom i skupljao dobrovoljne priloge za rekonstrukciju centralnog grijanja u O.Š.Kozarac. Svratim kod direktora škole Mirzeta Mujčića. Kod Mirzeta sam našao mladu djevojku reče mi da se zove Amra Blažević. Mirzet mi priča da se obratio mnogim nevladinim organizacijama zatim ambasadama nekih država u Bosni, Gradu Prijedoru, firmama, građanima Kozarca... Za rekonstrukciju grijanja, koje je urađeno 1974 i koje je sad u veoma lošem stanju, potrebno je oko 100.000, km(stotinu hiljada). Amra Blažević živi u Francuskoj i član je jedne nevladine organizacije koja se zove "La fleur de lys" (Ljiljan). Mirzet je zamolio Amru da pokuša sa organizacijom, čiji je član, iznaći mogućnosti da pomognu našoj školi i da nam se djeca ne smrazavaju u školi. Amra je obećala pokušati da  sa svojom organizacijom pomogne.

Danas kasnim sa četvrtkom ali opravdanje je promocija knjige "GENOCID U PRIJEDORU" čiji autor je Mr Jasmin Medić. Sam naslov kaže šta je tema knjige.

Jasminu je ovo prva prompocija i još u svom rodnom mjestu. On je rodom iz Kozaruše, a sin je od Ejuba Medića. Knjiga će moći da se kupi u Medžlisu IZ Kozarac.

Posjeta promociji je bila izuzetno velika. Pa razmišljam i gledam fotku od tribine 1.mart, pa nije sve do raje. Mislim da je sve do organizacije.

To je to za ovaj četvrtak a do sljedećeg, pozdrav iz sveee snage!

Nijaz - Caja

Još samo ovo:  Knjige uvijek imaju više duha nego ljudi koje susrećemo.