Izdvajamo

Hefta sa izuzetno lijepim vremenom i ne baš pretoplo kako smo očekivali. Svaki dan, od moje kuće, gledam u pravcu Kozaračkog kamena u nadi da ću na ovom desnom kamenu, kojeg mi zovemo Sokolina, ugledati Bosansku zastavu. Na jednoj tribini  (tribina održana 10.maja ove godine) pod nazivom "Bitno je biti Bošnjak", jedan general je pokazao na zastavu, Republike Srpske, koja se viori na Kozaračkom kamenu i rekao "Neka je ali zašto na ovom drugom kamenu nema Bosanske zastave". Jedan od poslanika je rekao, "Generale, smatrajte to već učinjenim". Ja to shvatio za ozbiljno pa svaki dan kad je čisto vrijeme gledam u pravcu Sokoline nebi li vidio Bosansku zastavu. Tema, bitno je biti Bošnjak, nekako još uvijek slabo se priča, čast izuzetcima (Imam Amir ef). Očekivao sam da će naše organizacije, stranke ili neznam ko, za vrijeme ljetnih odmora organizovati predavanja na ovu temu ali ne samo u Mjesnoj zajednici Kozarac već i po ostalim mjesnim zajednicama pa čak i po sokacima. Očekivati od nekog iz Trnopolja, Kevljana, Muranovića, Grozdanića ili Gornjih Jakupovića  da dođe u Kozarac i sluša šta je to Bošnjak, mislim da je to utopija. Još dva mjeseca do popisa, vrijeme leti.

Ove hefte se namirilo tačno 21 godine od kako je, na zvjerski način, ubijene porodica Dženanović iz Duračaka. Ja sam otišao u Duračke proučio El Fatihu ovoj porodici. Veliki sam dužnik ove porodice. Žalosno je da ova porodica još nije pronađene, komšije, grad, ili neko drugi, ko bi trebao da pomogne u traženju ove porodice, ne ćine ništa da bi pomogli u traženju ove porodice. O počiniocu ovog gnusnog zločina ni traga.

Poslije sam svratio u Matriće kod mog starog jarana i radnog kolege Suada Matrića. Znajući da on puno para i vremena posvećuje uređivanju svog dvorišta. Suad voli starinu i puno daje na stare stvari.

Pokazuje mi dosta starih stvari koje je dobio, napravio ili kupio. Teško je to sa par fotki sve zabilježiti. Kud god se okrenem, stvrari iz starih vremena.

Kurzane dvije ove godine napravio. Većinu radi sam ili nađe nekog za pomoćnika.

Reče mi Suad da sam dva puta dolazio u Matriće a ove dvije kuće nisam fotografisao. Zamolio me da ispravim grešku što sam i učinio.

U petak sam imao poziv da dođem u Srednje Jakupoviće. Reče mi, Mira Joldić, da je dole svečano puštanje  novo asfatiranih sokaka u saobraćaj. Radost sa  građanima  Jaza 1 i 2 je podjelio  Gradonačelnik Marko Pavić te Dr. Zlatko Škerić, Zinajada Hošić i još neki gosti kojima nisam zapamtio imena. Gradonačelnik Marko Pavić, u razgovoru sa mještanima, je izrazio zadovoljstvo za dobru saradnju i vjeru u još bolje i više saradnje, ne samo sa ovim djelom Kozarca. Dužina novo asfaltiranog puta je oko 1200 m, a cijene radova je oko 100.000km (stotinu hiljada km). Grad Prijedor je pomogao sa 40.000 km (četrdeset hiljada km), a građani su sami platili 60.000km (šezdeset hiljada km).

Jedna fotografija iz moje bašte.

Kao i obično, par fotki koje nisu vezane za neki događaj, a rado ih objavim. Ovaj put sam bio kod mojih rođaka, Hurema.

Moja komšinica Merima Softić me zamolila da je odvedem do nane Fate. Želja joj je bila da obraduje nanu Fatu.

Bilo mi je drago fotografisati moje komšije, vidim ih jednom u godini ili čak i rijeđe.

Svake hefte odem u drugi đemat na teraviju da pravim fotografije. Ovaj put sam bio u Sivcima. Jedan od mještana mi reče da ovdje nemam puno raje da fotografišem. Mali đemat, ipak ima raje, ne baš kao u drugim đematima. Ja sam napravio par fotki. Lijepo je vidjeti našu raju, dobro rapoloženi i radosni da je neko došao da ih posjeti.

Ovdje, Teraviju klanja softa Nukić Alija sin Zijada Nukića. U razgovoru sa Alijom sam doznao da je završio medresu i upisao fakultet u Sarajevu. Priča kako mu je lijepo ovdje u Sivcima i da ima jako dobre odnose sa đematlijama. Bilo mi je drago da sam mogao fotografisati sina Aliju i ponosnog oca Zijada Nukić.

Ovdje su najaktivniji mutavelija Bahrija Turkanović, zatim mujezini Munib Sivac i Smajo Sivac. Drago mi je da sam klanjao teraviju u ovom đematu.

Jedna fotografija iz mog đemata.

Prošli petak sam prisustvovao iftaru koji je priredila Elizabeta Josipović, kod svoje kuće. O ovom iftaru i još par, na kojima sam bio prisutan, slijedi posebna priča i fotografije.

Biciklisti, moje komšije, svrate kod mene, uberu koju šljivu za osveženje i voze dalje.

Denis Hušić, policajac iz Celja, došao u Kozarac na godišnji odmor. Da nebi oslabio sa kondicijom, vozi svaki dan jednom, a ponekad dva puta Prijedor-Mrakovica. Denis je sin od Atifa Hušića iz Bešića. Rođen je u Sloveniji tamo živi i radi, a bosanski jezik govori kao i slovenski. Ovaj mladi policajac, u slobodno vrijeme, se bavi jako teškim sportom, triatlon ( vožnja bicikla, plivanje i trčanje). Priča mi kako je ovaj sport skup i traži mnogo odricanja. Uz podršku supruge Alme i kćerke Hane uspio je da postigne dosta dobre rezultate u Sloveniji.

Koliko voli Bosnu pokazuje na taj način što, na svim međunarodnim takmičenjima, nastupa za Bosnu i Hercegovinu. Prije dva mjeseca je nastupio na trci  Ironman Austrija u mjestu St. Pölten. Ova trka traje u prosjeku 6 sati (šest sati). Uz Denisa na ovoj trci je nastupio još jedan kozarčanin, Hamdija Trnjanin rodom iz Trnopolja. i oba se hvale da su sa ponosom trčali, plivali i vozili za Bosnu. Denis se hvali i dobrim rezultatom na ovoj trci. Na pitanje kako sve uspjeva finansijski, ima li nekog sponzora. Ima sponzora koji plati prijave za takmičenje, a one su prilično skupe. Spozori su mu  Dolinšek-S d.o.o.   i Transporti Rogel oba iz Celja.

Jutros na četvrtku jako puno raje, a lijepo vrijeme za fotografisanje. Sve dok nije počela kiša.

Ovaj četvrtak sam počeo da fotografišem sa holanđanima,  braća Kasumović, najzad skupa na četvrtku. Zijo najstariji i najpoznatiji, a mlađa braća ga podržavaju.

Još Holanđana je na godišnjem odmoru u Kozarcu.

Eh ovdje već počinje kiša i ja sam se sakrio pod strihu (streha) i iz prikrajka fotografišem.

Ređ Alić, najzad da ga fotografišem sa njegovom ljepšom polovicom.

Nadam se da ovaj pas, za mjesec dana, neće završiti negdje u rivinama ili kod Vahida Hurema.

Na kraju još jedna obavjest mada ovu obavjest možemo pročitati i na facebook ali ipak da se ne zaboravi.

GENERALNA SKUPŠTINA: Saveza Kozarčana Svijeta
Zakazali smo sastanak svi zainteresovanih oko organizovanja Skupštine 9. Aug.
Sastanak će se održati 1. Augusta (četvrtak) u Mjesnoj zajednici u Kozarcu sa početkom u 11:00 ujutro. Dođite, prošetajte...četvrtak je i onda na sastanak.
SVI STE DOBRO DOŠLI!

To je to za ovaj četvrtak a do sljedećeg, pozdrav iz sveee snage!

Nijaz - Caja

Još samo ovo: Život nam vraća samo ono što mi drugima dajemo.

 

Kahrimanović kaže kako je teško procijeniti koliko je trenutno stanovnika u Kozarcu. "Negdje oko 8.000. Prije rata živjelo je ovdje blizu 25.000 stanovnika, od kojih je 95 posto bilo bošnjačko stanovništvo. Zato smo toliko i stradali. Sve kuće, svi objekti, sve je u Kozarcu bilo porušeno. Po zadnjem popisu ima nas oko 20.000."