Izdvajamo

 

Nizom sadržaja u Prijedoru je obilježen Međunarodni dan nestalih osoba. Udruženje Prijedorčanki „Izvor“ organizovalo je okupljanje porodica nestalih na centralnom gradskom trgu, tribinu o temi nestalih i promociju knjige „Korićanske stijene“.
Broj ekshumiranih osoba u Bosni i Hercegovini, ubijenih u periodu 1992.-1995. godina sve je manji. To je podatak koji iz godine u godinu sve teže pogađa porodice koje tragaju za posmrtnim ostacima najmilijih.

Fikretu Bačiću su ispred porodične kuće u Zecovima ubili 29 članova porodice. Poznat po borbi za memorijalizaciju i pronalazak posmrtnih ostataka, Prijedorčana ubijenih prije 32. godine, za posmrtnim ostacima članova poridce idalje traga. U knjizi ubijenih i nestalih Prijedorčana “Ni krivi ni dužni” registrovano je 3.176 nevinih žrtava. U Prijedoru je ubijeno 102 djece, 256 žena od kojih 10 djevojčica. Za posmrtnim ostacima 84 žene još uvijek se traga.
Iako je od stravičnih zločina počinjenih na području prijedorske opštine prošlo 32. godine, broj nestalih osoba nesrpske nacionalnosti je još uvijek izuzetno velik.

Predsjednica Udruženja Prijedorčanki Izvor Saida Karabašić ističe da je blizu pet stotina nestalih i da je krajnje vrijeme da oni koji imaju informacije o grobnicama umanje bol i patnju majkama Prijedora i pruže pomoć u procesu pronalaska posmrtnih ostataka nevinih žrtava.

Današnje okupljanje na centralnom gradskom trgu u Prijedoru, porodice nestalih su iskoristile da zatraže od nadležnih u BiH da ulože više napora na pronalasku osoba kojima se od ljeta 1992. godine, gubi svaki trag.

O nestalim osobama se razgovaralo i na javnoj tribini. U kinu Kozara bilježimo promociju knjige “Korićanske stijene”, autora dr. Jasmina Medića, naučnog saradnika u Institutu za historiju Bosne I Hercegovine i dr. Muje Begića, šefa Područnog ureda Bihać Instituta za nestale osobe Bosne i Hercegovine.
Otac doktora Jasmina Medića je ubijen na Korićanskim stijenama 21. augusta 1992.godine. On je između ostalog naglasio značaj prikupljanja činjenica o počinjenim zločinima i memorijalizacije, kako zbog potomaka žrtava tako i onih u čije ime su ubijeni nevini građani nesrpske nacionalnosti.

Doktor Begić je naglasio da je ostao zaprepašten kada je saznao da su mještani koji su živjeli u blizini mjesta zločina, nakon streljanja došli na mjesto streljanja prijedorskih logoraši i opljačkali žrtve. O knjizi je govorio i direktor Muzeja USK Dino Dupanović.
Porodice nestalih osoba prijedorske opštine već godinama traže od nadležnih institucija u BiH da u potpunosti implementiraju Zakon o nestalim osobama i potpisane bilateralne i međunarodne sporazume, protokole, deklaracije i druge dokumente u vezi rješavanja sudbine nestalih osoba.

Senudin Safić /Mojprijedor.com

Malena Maida Bašić, djevojčica od jedanaest godina, sjedila je na skemliji koju joj je od drveta napravio otac Ibrahim. Skrivali su se osam mjeseci u šumi Kozare. Tog hladnog zimskog jutra, 12.februara 1993.godine, ispred šatora od cerade i najlona, jela je grah sa udrobljenim bajatim kruhom. Zavladala je potpuna tišina. Vojnici su ih opkolili i prišli na dvadesetak metara. Kada je zapucalo prvi je pao njen otac. Osjetila je oštar bol u stomaku i strovalila se na leđa. Pokušala je da dozove majku Mirsadu ali glas je ostao u grlu. Gledala je kako meci kidaju komadiće odjeće sa majčinih grudi dok istrčava iz šatora. Maidini prstići stezali su kašiku. Tanjir se nije prevrnuo. Pokušala je udahnuti ali bolni grč iz stomaka nije dao. Vid joj se mutio i mogla je prigušeno čuti jedino još vrisak brata Mirsada koji pokušava pobjeći. Dječijim grudima prostrujao je zadnji drhtaj.

Piše: Edin Ramulić

* Opis zadnjih trenutaka života djece u tekstu baziran je na autentičnim forenzičkim, sudskim i informacijama dobijenim od očevidaca.