Kod mene šljive rodile, a dvije sorte su već sazrile. Badžo Atif i ja planiramo za iftar šljive i pogaću.

Hefta sa jako puno dešavanja u Kozarcu. Ja sam se trudio da ostanem aktivan koliko se moglo. Sakupio sam jako puno fotografija, a malo prostora. U petak sam, napokon, skinuo flaster sa oka i sad se osjećam puno bolje. U nedelju me obradovao moj rođak Besim Huremovic koga mnogi znaju po nadimku Ćupo. On mi je poklonio jedan, izuzetno dobar, fotoaparat. Ćupo me nagradio za, kako on reče, sve ovo što radim za naše kozarčane. Ćupo, hvala tebi i tvojoj porodici, Jaci i Sari. Pored fotoaparata koji sam dobio od braće Šahbaz i ovog od Ćupe, nemam pravo da se pravdam, za loš kvalitet fotografije, lošim fotoaparatom.

U petak i subotu je bio tradicionalni turnir "Asim Mahmuljin"  u malom nogometu. U petak sam prisustvovao na par utakmica, a poslije je ona kiša rastjerala raju. U subotu je nastavljeno druženje na istom mjestu.

U ponedeljak je održan turnir za mlađe od 15 godina, isto tako lijepo druženje.

U subotu je u džematu Kalata svečano otvorena obnovljena džamija. Otvaranju džamije u čiju je obnovu od 2002. godine uloženo oko 500.000 maraka, donacija džematlija koji borave u Kalati, ali i onim iz inostranstva, prisustvovalo je više hiljada vjernika s područja Medžlisa Kozarac i Prijedor, ali i gostiju koji su na otvaranje prelijepog vjerskog objekta došli iz Travnika, Bugojna , Jajca , Maglaja , Gračanice, Sanskog Mosta, sa čak 57 autobusa… Ja sam pravio jako puno fotografija i namjera mi je bila da već u subotu objavim fotografije. Nisam to uradio zato što mi jedan redar nije dozvolio da uđem u dvorište đamije da fotografišem  otvaranje ovog lijepog objekta. Na pitanje zašto ja nemogu da fotografišem, redar mi reče da je njemu tako naređeno, samo oni koji imaju akreditaciju mogu da uđu i fotografišu svečano otvaranje đamije. Pored insistiranja raje koji su stajali iza mene i molili redara da me pusti on se držao uputa koje je dobio. Istina je, ja nisam imao posebnu dozvolu za fotografisanje ovog čina, a Husnija mi je rekao da te dozvole nisu nikom davali niti su bile potrebne. Ovo je razlog zašto nisam u subotu objavio sve fotografije koje sam napravio.

Mnogi se pitaju ko je otvorio đamiju i ko su, odakle su, gdje žive. U onoj gužvi malo ko je uspio vidjeti otvaranje đamije. Ja sam se potrudio i stupio u kontakt sa Safijom i njenom kćerkom Selmom Kadirić, one su otvorile obnovljenu đamiju u Kalati. Safija je rodom iz Kozaruše, njeno djevojačko prezime je Bešlagić, udata za Ibrahima Kadirića iz Rakovčana. Sa Ibrahimom je doselila u Kozarac gdje je još prije rata napravila kuću, a poslije rata i drugu sagradila na istom mjestu. Safija i Ibrahim sa svojom porodicom žive u Finskoj. Selma je diplomirani inžinjer informatike i radi u jednoj bolnici u Finskoj. Na pitanje kako su se odlučile na ovaj čin, Safija mi priča da je sve bilo onako spontano. Kad su čule da je poslednja ponuda za otvaranje 10000 km, pogledale su se i dogovorile da ponude 11000 km.

Danas na četvrtku sam svratio kod Safijine sestre Refke, poznate frizerke u Kozarcu, tu su bile i Safija i njena kćerka Selma. Zamolio sam ih da napravimo još jednu fotografiju bez mahrame i sa sestrom Refkom. Ibrahima nisam imao priliku da fotografišem, nadam se nekom drugom prilikom.

Hava Alić mi je dozvolila da ovaj lijepi skup fotografišem sa njenog balkona. Nije tražila da pokažem akreditaciju.

Par fotografija, a mnogo sam ih napravio, sa ovog skupa.

Besim Ćirkiin. Njegov otac Rahmetli Hadži Maho je bio moj prvi učitelj vjeronauke.

Ove hefte  mi je svratio Meša Blažević sa svojom porodicom. Meša trenutno živi u Kanadi.

Prošli vikend je došla Fajka Kenjar 94 godine stara i njena kćerka Ismeta ili Seka Fazlić iz Francuske. Ovaj put nisu došle na godišnji odmor već su se definitivno vratile svojoj kući u Kamičane. U očima im se vidi sreća što su, najzad, došle na svoje ognjište da žive.

Abaz Hrustić iz Hrustića. Ovog čovjeka rijetko vidim i kad god ga pitam kako je on kaže da je dobro, a imao je problema sa zdravljem.

Moje komšije, porodica Islamović

Eh ova dojica, na ovoj fotografiji, su u svoje vrijeme bili najveći mangupi u Kamičanima pa i dalje. Huse Huremović i Ređo Alić, o njima bih mogao pričati i pisati satima mada sam u to vrijeme bio djete. Kad njih dva pričaju svoje dogodovštine to može potrajati, ne više sati već više dana. Neki dan sam ih našao dok su razgovarali o starim vremenima. Kažu, nisu se vidjeli dugo vremena pa se sad raspričali. Ređo galami i kaže: znaš kakvi smo bili i koje mangupluke smo radili. Vidi sad ovu omladinu, da bi bio mangup trudi se da što više pije alkohol a psovanje, pa ovi mladi se takmiče ko će više psovati. Što više spominje boga u psovci to je veći frajer. Ja i Huse nikad psovali nismo a bili smo mangupi  i o našim manguplucima još uvijek narod priča.

U nedelju je bila smotra folklora, na smotri je bilo folklornih društava iz više gradova naše BiH.

Mladi su se trudili da pokažu šta znaju, a publika ih je nagrađivala burnim aplauzom.

Ova fotografija sama kaže, kakva je posjeta bila. KUD Kozara uvijek pravi feštu za pamćenje.

Mensur Forić i njegova porodica. Oni žive u Kanadi. Mensura kad sam vidio, kroz glavu mi je prošlo sve ono što smo zajedno radili u Bosnamontaži, a i izvan posla. Tako mi pred oći dođe slika njegovog brata, rahmetli Emira, kako nosi kanister sa gorivom pa da možemo sutra na posao. Vrijeme prije rata i krize sa gorivom, a Emir je uvijek uspjevao odnekud iskopati kanister goriva.

KUD Zmaj od Bosne, Gradačac

U ponedeljak smo klanjali prvi teravih namaz ove godine. Ja sam iz Džemata Alići - Softići  i ovdje sam napravio prve fotografije. Namjera mi je da kao i prošle godine, svake hefte odem u drugi džemat i pravim par fotografija.

Utorak 09.juli, ispred kuće Redžić u Trnopolju, je obilježena 21. godišnjica i sjećanje na ubistva 127 osoba koje su ubijene na današnji dan u ovom mjestu.

Prije početka samog programa, prisutni su klanjali ikindija namaz.

Poslije je imam proućio jedan ajet iz Kur'ana. Uslijedilo je čitanje 127 imena osoba iz ovog kraja koji su ubijeni 92.godine. Zatim je Narodni poslanik Behzad Čirkin govorio o radu tužilaštva i suda za ratne zločine. Govorio je o stradalim porodicama Dženanović, Redžić i ostalim. Nije zadovoljan radom tužiteljstva i dokle se došlo sa procesuiranjem počinioca ovih zločina. Napomenuo je da ubijena porodica Dženanović još nije pronađena. Na ovom skupu od vladinih i nevladinih organizacija sam vidio samo Behzada Ćirkina i Mesuda Trnjanina ispred udruženja poljoprivrednika. Nigdje predstavnika udruženja logoraša, Kozarac i Prijedor ili neke druge nvo.

Poslije je u đamiji Trnoplje proučen Jasin i Tevhid pred duše ubijenih iz ovog kraja.

Danas četvrtak, Dule sa svojom koćijom kruži kroz čaršiju.

Svake godine više stranaca dođe u posjetu našem kraju. Ovaj put sam sreo Ramu Mehmedagića, njegovu rodicu i Holanđane koji su došli sa Raminom rodicom.

Amir Osmančević, pisac, živi u Švedskoj.

Nijaz Kenjar iz Kamičana, finansijski pomaže našu stranicu. Hvala Nijaz.

Jedna fotografija sa našim poznatim estradnim umjetnikom Emirom Blaževićem.

To je to za ovaj četvrtak a do sljedećeg, pozdrav iz sveee snage!

Nijaz - Caja

Još samo ovo:

Bolje je da na čelu ovaca ide lav, nego da ispred lavova ide ovca.