Cetvrtak 17.03.2011
Svuda proci svojoj kuci doci, pa tako i ja najzad kod svoje kuce.Puno sam bio odsutan, puno sam putovao ove cetiri sedmice, i svugdje mi je bilo lijepo. Ali ima ono " ali" ja navikao na ove nase krajeve, pa mi ovdje naaajljepse.
Svuda proci svojoj kuci doci, pa tako i ja najzad kod svoje kuce.Puno sam bio odsutan, puno sam putovao ove cetiri sedmice, i svugdje mi je bilo lijepo. Ali ima ono " ali" ja navikao na ove nase krajeve, pa mi ovdje naaajljepse.
Vijest da je na bečkom aerodromu uhapšen general bosansko-hercegovačke armije Jovo Divjak neprijatno je odjeknula širom regiona. Žalosno je što se po ko zna koji put potvrđuje teza da bosansko-hercegovačke vlasti puno blaže reaguju od našeg okruženja. Odavno je svima jasno da nije problem što je ovaj bivši oficir JNA 1992. godine ustao protiv fašizma. Problem je što je Srbin pa je kao takav ustao protiv srpskog fašizma i klerikalizma. Takvim većina Srba ne oprašta.
Jovo Divjak je oduvijek bio meta Beograda. Nisu ga hapsili 2005. godine kad je bio u Beogradu, već je sada aktiviran slučaj kada Beograd veoma organizovano sprovodi reviziju istorije iz devedesetih. Ovakvim ponašanjem Beograd sebi gradi poziciju lidera u regionu na pogrešnim osnovama - kaže se u saopštenju nevladinih organizacija iz Srbije.
To da smo neznalice koje žive razbacane po gudurama, već odavno znamo.Da bi se u to uvjerili ne moramo listati geografski atlas. Dovoljno se osvrnuti oko sebe i odmah znaš gdje živiš, čemu možeš da se nadaš i gdje treba da se "goniš". Stručnija literatura od atlasa nije potrebna.
Ovaj cetvrtak pisem iz dijaspore, a i slijedecih par cetvrtaka cu da se javljam iz Hollandije. Zima a meni dobra sansa za izlazak u druge zemlje, i da se sjetim mjesta gdje sam provodio dok sam bio dijasporac. Ovaj put sam turista kod svoje djece.
U subotu, 05. 02. 2011. godine, u džamiji džemata Mujkanovići, održana je redovna Skupština medžlisa IZ Kozarac. Skupštini su prisustvovali novoizabrani članovi koji su na posljednjim izborima u Islamskoj zajednici dobili povjerenje od strane naših džematlija. Pored džematskih zastupnika Skupštinu su svojim prisustvom uveličali bihaćki muftija, prof. h. Hasan ef. Makić, te svi imami sa područja Medžlisa IZ Kozarac.
Ljudi moji , razbijam glavu već par dana kako vas obradovati kakvim tekstom a da ne zvučim plaho depresivno u ovom takoreći " lijepom vaktu".
Odgovor je samo jedan: Shvatio sam da u ovoj zemlji imamo izbora.
Možemo čak na tri načina. Prvi je olešiti se kakvom rakijetinom,naravno ko pije! Drugi je ova nova smjesa koja se nabavlja u apotekama ovaj “magic dragon” koji kažu puca jače od trave i plus može se slobodno nabaviti u svakoj piljari jer se prodaje ko čaj i treći način je praviti se blesav dok i onako ne pukneš od ove vlasti , od ove države, ove besparice, besposlenosti, beznađa .
Problem je dakle rješen, flašu s rakijom sam presuk’o čas posla i sad me evo gdje dovršavam pušenje ovog “magic zmaja”, pošto ovu treću varijantu isključujem, jer lud nisam ako ne poludim od sreće što živim baš u ovoj državi.
Sad vam slijede moji antidepresivni redovi.
Evo vec dvije hefte hladno, temperatura ispod nule. Ipak mi se ne predajemo i ne propustamo cetvrtak u Kozarcu. Lijepo je izaci malo iz kuce, a narocito zbog ove gripe koja je zavladala Bosnom, naravno treba se i paziti.
Tamo gdje se pitoma i plodna kozaračka ravnica pretvara u planinu i gdje vjetar njiše klasove žita po posljednjim brežuljcima nadomak Kozare, dok se u daljini čuju rika jelena i cvrkut ptica a kozaračka ravan sljubljuje se s Kozarom, starom planinom koja šuti već milijunima godina, otvarajući svoju utrobu tek rijetkima sretnicima, tamo započinje ova priča… Ovdje je oduvijek Kozara bila stjecište živoga svijeta, bila je oduvijek otok za duše umorne i one u nevolji i od tada do danas čuva mnoge tajne, dajući ih na kapaljku onima koji su živjeli s njom i u njoj.
Ovo je samo jedna priča o Kozarcu i Kozari, o njihovim tajnama, o onome što se šaputalo godinama, desetljećima, stoljećima. Priča o davnim vremenima, priča koju su kroz historiju sačuvale generacije, govoreći o Kozarcu kao o svjedoku vremena. Sačuvana jer je pričala o jednoj nesrećnoj ljubavi…
Poslije jako hladnog vikenda, poceo je snijeg da se otapa. Djaci su imali odmor, i ove sedmice ponovo u skolske klupe. Januar je mjesec kad se najvise posili i obilazi rodbina.Zato su ulice, i sokaci prazni samo ponegdje prije vecere sretnem ponekog setaca.