Nakon neznam koliko već vremena, kiša u našem kraju. Zadnja hefta  je, za mlade, bila izuzetno radna.

Tačno prije godinu dana sam dobio unuka, Imran se zove. Zato ću prije nego što poćnem da redam fotografije koje sam napravio u prošloj hefti da čestitam svom unuku Imranu prvi rodzendan.

U subotu je u Kozarcu odradjena Omladinska radna akcija koju je organizovalo Udruzenje gradjana Optimisti2004-Kozarac u sklopu njihovog projekta "Operacija laufer". Ovaj projekat realizovan je uz pomoc Inicijative mladih za ljudska prava iz Sarajeva, i bio je jedan od projekata koji su se na ovakav i slican nacin organizovali u nekoliko bosanskohercgovackih gradova u sklopu realizacije njihovog projekta Matra koji je podrzan od strane Holandske ambasade.

Idući u čaršiju ja sam našao mlade gdje rade na rasčišćavanju nevjerovatno zapuštenog Partizanskog groblja.Radili su, mladi, punim tempom i tek ponekad kratka pauza za sendvič ili da se malo osvježe vodom.

Ko nije prolazio ovuda ili nije obraćao pažnju na ovo groblje, nezna da je ući u ovo gronlje bilo jako teško.Već prije podne su se počeli ukazivati spomenici iz drugog svjetskog rata.

Mene lično koliko je oduševio rad ove omladine, još više me je oduševilo to da je ova omladina iz više gradova Bosne i Hercegovine. Neki su iz  Sarajeva, Gornjeg Vakufa, Novog Travnika, Prijedora i nisam baš sve zapamtio kojih još gradova. Nije važno koliko će se uraditi, važno je druženje mladih iz različitih krajeva. Ovdje nije bilo pitanja ko si šta si, ovdje su svi jedno, mladi koji žele da se druže.

Zejna se potrudila da mladima skuha kahvu i naravno vodu za piće.

Nisam samo ja bio zainteresovan šta mladi rade. Bilo je tu starijih generacija koji su svraćali i bodrili mlade.

U školskom dvorištu sam zatekao drugu grupu mladih koji su bili zauzeti farbanjem starih klupa koje su, kako rekoše, pokupili sa raznih lokacija. Rasim je bio određen da pokupi i doveze klupa a grupa za čistoću da očisti i prefarba.

Zizii i njgov jaran su određeni da poskidaju kante za smeće i iste odvezu na pranje.

Ćiro se potrudio da sve kante dobro opere.

U Školskom dvoristu je urađen šah koji će vjerujem u buduće biti okupljalište za mnoge kozarčane. Ovdje sam fotografisao Švabu jer mislim da je on najzaslužniji za sve ove akcije koje poduzimaju Optimisti. Primjetio sam da je njegova cijela porodica angažovana u ovim akcijama i zato sve pohvale.

U utorak sam napravio ovu fotku gdje su mladi počeli sa bojenjem šaha.

Ovako sad izgleda Partizansko groblje, očišćeno i uređeno.

Ove hefte sam se vozao našim sokacima i fotografisao raju.

Nisam ja samo lutao našim sokacima, malo sam i radio na pripremanju zimnice jer jesen je, iako ne kalendarski, već počela. Pekmez je već skuhan a ovaj put smo pravili ajvar, jer domaći je nekako ukusniji a i znam šta jedem.

Naravno i gloginje su dospjele a zima dolazi pa će nam čaj od gloginja dobro doći.

Zatim smo svratili kod Vasvije Alić, a ona je bila zauzeta pravljenjem salate. Kaže Vasfa:neka ste svratili da malo predahnem a i da koju progovorim. Odmor je dobro došao za sve, pa opet svak na svoju stranu.

Softiće sam fotografisao od kuće Sevle Alić

Neznam koliko se neko sjeća mog četvrtka od 29.03.2012. gdje sam fotografisao školu u Kozaruši dok su radnici čistili dvorište ispred. Neki su možda već zaboravili park koji je bio ispred ove škole i ona visoka stabla. Dok su rušili drveće ispred škole, u martu ove godine, neki su mi rekli (vidi četvrtak 29.03.2012.)  da će ovdje da posade novo drveće i da će ovdje biti novi i ljepši park od onog koji su srušili. Evo prođe jedno ljeto a ja na ovoj fotografiji nevidim promjena u odnosu na onu iz marta. Neznam treba li da pitam nekog, gdje je zapelo i koliko će još ljeta proći pa da ova fotografija izgleda drugačije. Bilo je priče i o promjeni krova na školi.

Nisam ja lutao po sokacima samo da bi fotografisao raju već i same sokake pa makar i bez raje. Ovaj put sam otišao u Dzaferoviće, a za one koji neznaju gdje je to, Kamičani

Kako neko reće, nema raje. Nema raje kao u julu mjesecu a ni sad ih nema puno na fotografijama. Pa raja je na poslu ili kako bi mi rekli trbuhom za kruhom. Neće valjda sjediti kod kuće i čekati kad će Nijaz doći da ih fotografiše.

Poslije sam svratio i u Šahbaze isto Kamičani.

Ovaj put sam svratio i na njivu da fotografišem raju koju nemogu da nađem kod kuće. Berba kuruza (kukuruz) je počela. Kuruz je, čini mi se, rano sazrio.

Jedni su zauzeti iza kuće i popravljaju mašine. Ovog ćovjeka sam slučajno spazio a on nije imao ništa protiv, a ima ih i koji su protiv, da ga fotografišem.

Danas cijeli dan kiša, tako da na četvrtku nije bilo skoro pa ništa raje. U priči sa rajom zaključili smo da je danas manje raje nego ono zimus kad je bilo -20. Ipak ja sam napravio par fotografija.

To je to za ovaj četvrtak a do sljedećeg, pozdrav iz sveee snage!

Nijaz - Caja

Još samo ovo:

Nije seljak u koga je slama ispred kuće,  seljak je onaj u koga je slama u glavi.