Izdvajamo

Prošli vikend sam prisustvovao jednoj velikoj fešti koju je Armin Paratušić organizovao za sunet svog sina Harisa. Fešta je bila za pamćenje.

Ja sam kao i obično puno fotografisao, pa evo par fotki sa fešte.

 

Tamo gdje je velika fešta tu je obično i Mića sa svojim kotlićem.

Naravno muzika je bila super i oni su svojim repertoarom i dobrom svirkom doprinjeli da fešta bude nezaboravna.

Gosti su u rano predvečerje već, bili veseli i raspjevani.

Pored pjevaća koji je pjevao cijelu noć, tu je bio i Harisov kum Amir i on je par puta uzimao mikrofon da pokaže svoje pjevaćke kvalitete.

Dok su stariji ispod šatora se zabavljali, slavljenik Haris se sa svojim drugovima pored šatora zabavljao i čini mi se da im nije bilo dosadno.

Gulaš je bio toliko dobar da je Asmiru bila mala kašika pa je uzeo kutljaču.

Ove hefte sam sa mladima bio na Kozaračkom kamenu. Bilo je super, sa mladima nikad dosadno i oni su uvijek dobro raspoloženi a i spremni za šalu i viceve.

U prolazu kroz Sanski Most sreo sam Mustafu Cerića poznatog sanjanina. Ovaj čovjek je enciklopedija i ako želim nešto da znam o Sanskom Mostu, Mustafa je tu da nam ispriča.

Moj komšija Kasim Alić, a mi smo ga zvali "Kasim Hatin". Već duže vrijeme ga nisam vidio a pomislim da mnogo raje i nezna gdje je on sada. Kasim je jedno vrijeme živio u S.Mostu i tamo je doživio nezgodu gdje je polomio nogu a što je još gore ostao je bez jednog oka. Ovo ljeto je došao kod svog sina Ekrema ili Ekelje. Kaže da nije baš najbolje teško se kreće ali ovdje mu je lakše snaha, sin i unuci mu pomažu.

Sezona prošla a ja ni na more da odem. Pa kad nemogu na more odlučih da idem u banju u nadi da ću popraviti svoju zdravstvenu situaciju. Odlučio sam se da idem u banju Ilidza kod Tomine ili kako sad kažu Sanska Ilidza. Fotografija sama kaže o ljepoti ovog mjesta. Malo sam se raspitao za koje bolesti je ova banja dobra. Pa sam otkrio ili doznao da je ispitivanjem termomineralnih voda u ovoj banji dokazano da su vode ove banje pogodne za liječenje:

-Upalna reumatska oboljenja u smirenoj fazi,

-Degenerativna reumatska oboljenja

-Vanzglobni reumatizam

-Stanje nakon povreda

-Neurološka oboljenja

-Cirkulativna oboljenja

-Bolesti želudca, crijeva i žući

-Neke kožne bolesti

Vlasnici ove banje su Aziz i Rabija Mujdzić i kako sam shvtio oni namjeravaju da izgrade novi banjski centar koji bi trebalo da izgleda kao na ovoj fotografiji.

Malo sam fotografisao i osoblje ove banje pa su mi ova dva radnika nekako najviše zapeli za oko, da se drugi ne naljute. Primjetio sam da su radnici u odnosu na prošlu godinu puno aktivniji i više se trude da udovolje posjetiocima.

Maskota ove banje je Miško. Njega sam prošle godine fotografisao sa Omerom Bešićem.

Ove hefte je postavita Spomen ploča Šehidima dzemata Kalata ispred dzamije u Kalati.

Na ploči je ispisano 125 imena nevino ubijenih iz ovog dzemata.

Pa kad sam već u Kalati prilika da napravim još koju fotku iz ovog dijela Kozarca.

Danas sam sreo mog nastavnika fizičkog vaspitanja iz osnovne škole, Zijada Bašića.O njemu znam, da je bio omiljen nastavnik u Kozarcu. Poslije sam ja otišao dalje pa ga nisam sretao i nako dužeg vremena vidio sam ga i policijskoj uniformi i čini mi se da je bio komandir policije u Prijedoru ili nešto slično. Sad živi u Švedkoj i povremeno dolazi u svoj Kozarac. Ziku nastavnika smo svi voljeli u školi.

Par fotografija koje sam danas napravio na četvrtku

Kad dođem u čaršiju a nesretnem Tajčija osjećam kao da i nisam bio u Kozarcu.

Raja koja je kasnije došla na godišnji, vrši posljednje pripreme za putovanje nazad u zemlje boravka.

To je to za ovaj četvrtak a do sljedećeg, pozdrav iz sveee snage!

Nijaz - Caja

Još samo ovo:

Nisad Šiško Jakupović

Kevljanska

Ozlaceno sunce lagano zgašava

Modar povjetarac natjera mi misli

Na maglene snove,djetinjstvo i želje

Planuše osmjesi djecaka-junaka

 

Zatitrale sjenke oci ovlažile

Ma , nije to suza nego…..

Nešto drugo

Što je život – samo tren u trenu

Izbledjele sjenke pregršt pustih snova

 

Samo slika vrbe žalosno leluja

Tetkin stari jablan izvio se gore

Prerast’o kuce i minaret stari

Obasjan poslednjim suncanim beharom

Prkosi sumraku……

 

 

 

Al' mi moja mati nikad ne znade objasniti zašto ja sad nemam sadašnjosti a o buducnosti da i ne pricam. O prošlosti citam, ali je malo kasno, a da sam znao, da smo svi znali, da nam je receno, sad bi bezbeli kahvendisali kod Šide ili kod Saje cifuta il' pred Indeksom, Oazom ili u Trinestici, ko što su radili oni naši jarani, kojih više nema, prije dvadesetak godina. (Novembar 2011.)