Izdvajamo

Evo već skoro dvije hefte kako je poćela pred izborna kampanja. Zadnjih sedam dana nisam našao ništa, po meni, zanimljivo od neke stranke da bih napisao ili fotografisao. Zato sam odlučio prošli vikend  otići kod prijatelja u Zenicu i Travnik.

Nisam se pokajao bilo nam je super. Ovdje sam nakon puno godina vidio prelu i vreteno, narevno nije samo za pokazivanje već je u upotrebi. Nane Fate prede vunu. Stvarno sam zaboravio kad sam ovo gledao, Fate priča šali se sa nama ali ne prestaje da prede. Kaže da nije teško  i  da je ovaj posao smiruje.

 

Dok Fate prede vunu, Ramiz plete priglavke isto tako vješto da je teško njegove prste pratiti.

Na kraju, tu na stolu je njihov zajednički proizvod, priglavci. Kako mi rekoše, Samka i Melisa, koliko je truda uloženo i koji je kvalitet, nisu skupi. Fati i Ramizu želim puno zdravlja i da nam još puno puno priglavaka opletu.

Na putu u Zenicu i Travnik svratili smo u Jajce i obišli stari grad.

Naravno i Plivin vodopad

U Travniku sam obišao sve ono po čemu je poznat. Kako neki rekoše, kad ideš u Travnik obavezno idi na plave vode, zatim na Stari grad i na kraju kod Harija na ćevape, da nezaboravim kuću Ive Andrića. Ko ovo nije obišao nije bio u Travniku.

Fotografije koje sam pravio prošle hefte.

Ovu fotku sam napravio za raju iz Bešića. Mnogi se sjećaju i pitaju za Muniru kćerku Baje Hušića. Munira već 20 godina živi u Šibeniku kod sestre Sade. Ovog ljeta je bila jako bolesna ali kao što se vidi na fotki, oporavila se i sad je dobro. Došla je sa bratom Atifom i sestrom Sadom u svoje rodno mjesto.

Juče sam svratio kod Fatime Dzonlagić i tamo sam je zatekao kako saliva strahu. Gledajući kako to Fatima radi, sjetio sam se moje drage komšinice rahmetli Safe Habibović i kako je ona salivala strahe i želdace. Nerazumijem se u te stvari ali znam da je Safa, prije rata imala puno mušterija. Sjećam se dok smo bili djeca ja i Mića, čekali smo na Huremovića strani nane ili bake koje će kod Safe pa da im pokažemo kuću, a za nagradu smo često dobijali komad onog masnog sira. Fatima mi priča da i ona sad ima dosta mušterija.

Dok Fatima u kući saliva strahe njena praunučad se igraju ispred kuće.

Ove hefte sam odlučio da odem u Grozdaniće. Odmah kod prve kuće, gdje sam svratio, našao sam Eniza Grozdanića. Obilazi kuće od familije.

Zatim sam svratio i kući od Eniza. Tamo sam zatekao, ispred kuće, Enizovog brate Miralema. Brat Miralem je rođen sa urođenom manom,ponaša se kao dijete, a 2000-te godine je obolio na bubrege.Prošle godine a i prije, raja je skupljala pomoć za Miralema. kako Eniz reće i danas raja pomaže i da nije dobre raje nezna kako bi izašao na kraj. Prije otprilike 6 mjeseci, Miralem je pao i polomio oba kuka i sad je vezan za invalidska kolica.

Eniz i njegova žena Denisa se trude da olakšaju Miralemu život mada ni njima nije lahko. Eniz radi na građevini kad ima posla. Kako reče Denisa, teško je, a socijalno osiguranje slabo pomaže. Moramo čak i pempas da kupujemo ovi u socijalnom nedaju.Na dijalizu Miralem  ide svaki drugi dan.

Svratio sam i među Baliće, Ibrahima i njegovu familiju.

Moju rodicu Timku sam našao dok je obilazila blago (krave).Ovo što Timka drži u ruci je kandzija, znam da su mnogi već zaboravili, a neki nisu ni čuli za kandziju.

U Grozdanićima je radno, već se poćelo sa sjećom živica.

Ovdje sam našao i ovu nanu, a ona je iz Čejreka.

Isti dan sam svratio i u Hrustiće (Kamičani) i tamo sam napravio par fotki.

Danas četvrtak, jutro ispod 10 stepeni pa smo se svi malo toplije obukli. Kiša i hladnoća u ovo doba godine, pa je i danas malo raje bilo na placu.

Ja sam ipak napravio nešto fotki.

Kad sam došao kući dobio sam goste pa sam i njih fotografisao.

Da nezaboravim, uskoro su izbori a oni koji su u nekoj drugoj državi, nezaboravite glasati i poslati na vrijeme glasačke listiće.

To je to za ovaj četvrtak a do sljedećeg, pozdrav iz sveee snage!

Nijaz - Caja

Još samo ovo:

Jedan Ciroki indijanac je ispricao svom unuku:

- „U ljudima se odvija neprekidna bitka. Tu se stalno bore dva vuka.
Jedan je Zlo – to je strah, gnjev, zavist, žalost, kajanje, pohlepa, nadmenost, samosažaljenje, krivica, ogorcenje, inferiornost, laži, lažni ponos, superiornost i ego.

Drugi je Dobro – to je radost, mir, ljubav, nada, vedrina, poniznost, dobrota, dobronamernost, saosecanje, velikodušnost, istina, samilost i vjera.“

- „I koji vuk pobjeduje?“- upita unuk.

A stari ciroki odgovori:

- „Onaj kojeg hraniš.“


Mudro zbori ovaj Ciroki ali, problem nastaje kada vukovi ne cekaju da ih nahraniš vec sami krenu u potragu za istom.

"Mi smi pripadnici Srpskog naroda i osuđujemo kompletno etničko čišćenje i zločine koje su počinili zločinci iz našeg naroda. Mi se zalažemo za zajednički život i Bosnu i Hercegovinu i želim da naša djeca žive zajedni sa svim našim narodima u BiH. Ja sam Klaudija Pecalj i rodom sam iz Zenice, a moj muž je Milan Pecalj. Husein Ališić je napisao knjigu na engleskom jeziku i u toj knjizi piše o mom mužu. Za vrijeme rata, Husein je živio u Banja Luci i moj muž je sve naše dokumente dao njemu da bi on izašao sa svojom porodicom vani. Milan je čuvao Huseinovog brata koji je bio pretučen i nije se bojao da pomogne prijatelju Bošnjaku.
Ja sam rođena u Zenici među Hrvatskim i Bošnjačkim narodom i žao mi je za sve što se desilo u ratu, jer ja želim da živimo sa svim narodima u Bosni i Hercegovini". Kazali su nam Klaudija i Milan Pecalj, pripadnici Srpskog naroda iz Donjih Garevaca.

26.05.2017. god.