Tekuće vijesti

Pise Satko Mujagic

Izlomise me zadnji mjeseci. Pa sad, i na odmoru, mozak jos neke svoje bitke vodi, tijelo ne zna vise da se odmara. Brzina tek naizgled smanjena, kao bicikl kojeg padina jos nesmetano goni, iako je sada sve naizgled ravno, a pejzaz drugaciji.

Na putu za Split stadoh u Drvaru i Livnu. U Drvaru, prica mi Neda, vlasnica gostionice, nema ljudi. 'Nema  ni u Kozarcu, rekoh'. Bila je u Prijedoru kao izbjeglica, kaze. Drago joj bi kad ugleda prve povratnike. I vratila se i ona i njeni, prije 4 godine. Mila me pita:'tata, jel' ti to prijateljica?' Nije, sreco, rekoh. Tek smo se upoznali, ali se druzimo. Lik na terasi, u crvenoj majici s cirilicnim natpisom "SRBIJA", pokaza mi rukom gdje je Titova pecina. 'Tamo, bas iznad one kuce, onog dimnjaka'. 'Hvala, ne znam kad sam zadnji put bio'.

Mene djeca za čas raspištolje. I onda galamim na njih. Urlam. Znam da se čujem do prvog sprata al´ ne mogu da se stišam. Volume mi je na maximum kad mi nategnu ova dva preostala jadna živca koja imam....

Ponekad muž, onako, cool zavaljen u naslonjač ispred TV-a samo prokomentariše iritirajući smirenim tonom: "Tc,tc,tc...zar te nije stid komšija?".

Jao, tek tada bih da zaurlam iz petne žile (mada ne´am pojma gdje se ta žila nalazi ali sam čula da se iz nje prodereš svom snagom).

Pise Satko Mujagic

"DRAGI ZEMLJACI, PONOSAN SAM ŠTO SMO DANAS OKUPLJENI U GLAVNOM GRADU BOSNE I HERCEGOVINE.

DEVEDESETIH GODINA 20. VIJEKA BILI SMO ZAJEDNO PO LOGORIMA, U OPKOLJENOM SARAJEVU, SREBRENICI, NA CUPRIJI U VISEGRADU, BIHACU, I DRUGIM DIJELOVIMA OVE PRELIJEPE ZEMLJE, OKRUZENI ZLOM KOJE JE PREDVODIO OVAJ GENERAL BEZ LJUDSKE I OFICIRSKE CASTI.

POSEBNO MI JE DRAGO STO DANAS MEDJU VAMA VIDIM LJUDE IZ SVIH KRAJEVA BOSNE I HERCEGOVINE, I MOJE PRIJEDORCANE I KOZARCANE, LOGORASE TRNOPOLJA, KERATERMA, OMARSKE I MANJACE NA KOJE SAM PONOSAN; S NEKIMA OD NJIH SAM PRIJE TACNO DEVETNAEST GODINA KROZ PROZORE HANGARA U LOGORU OMARSKA SLUSAO SAMRTNE KRIKE LJUDI ZBOG KOJIH SMO MI DANAS TU. NJIHOVE SLIKE MOZETE VIDJETI NA OVOM ZIDU ISTINE. BOLJE RECENO, ZIDU SRAMA.

Juce nisam uspio da postavim fotografije od Sehidsko Turbe. Nadam se da danas nije kasno da se vidi kako napreduju radovi i  dokle se doslo sa radovima

Sarajlija Esmir Salihović napisao je otvoreno pismo voditeljici "Dnevnika" HTV-a Dijani Čuljak koja je prošlo ljeto u centralnom "Dnevniku" izjavila da "gosti koji se iz BiH spuste na južni Jadran predstavljaju problem jer zauzimaju mjesto i ništa ne troše".

Mada se Dijana Čuljak javno izvinila zbog svoje šovinističke izjave, građani BiH nisu joj to zaboravili. Esmir Salihović poslao je na Radio Sarajevo otvoreno pismo upućeno upravo Čuljak:

U svoje lično ime i u ime ostalih članova moje porodice, molim Vas da nam omogućite jedan sedmični odmor u Lijepoj Vašoj. Na Vašem Jadranu imamo namjeru spržiti dvije prosječne bosanske plate i regres. Ukupno: oko hiljadu eura ili sedam hiljada četiristo kuna. Znam da to nije dovoljno za vaše evropske standarde, ali Vas molim, zbog svoje dvoje maloljetne djece i zbog njihove dobrobiti. Obećavam da u Bosnu ni kune vratiti neću. Konvertibilne marke ću zamijeniti u kune još u Sarajevu, da Vam ne bih stvarao gužvu u vašim bankama. Napominjem i to da ću na putovanje ponijeti hranu kupljenu isključivo u Konzumu. Djeci ću nakupovati čokolada Dorina, umjesto vlašićkog kupit ću im ABC sir, jer je on edukativniji i nenametljivo djecu uči abecednom redu. Hem ukusan, hem edukativan.

Šale su sastavni dio života. Ja bih još rekao i - neophodan. Jer, ništa bolje od dobre šale. Nasmije vas, podigne vam raspoloženje, a svi znamo da smijeh produžava život. Sa osmjehom se lakše živi. Ili životari. Nebitno.

Šale su dobre i kada imate u blizini neku osobu koja vam iritira ona vaša preostala dva i po živca. A vi niste baš za neko "fejs tu fejs" ubjeđivanje. E, onda  je šala idealna za reći joj sve u lice ali onako, ko fol...Što bi rekli "U šali - al opali".

U danu kada je načelnik opštine Prijedor Marko Pavić na sjednici lokalnog parlamenta najavio mogućnost osnivanja spasilačke službe koja bi obilazila kupališta na rijeci Sani, kontrolisala primjenu zaštitnih mjera i pomagala ugroženim građanima, desila se još jedna tragedija na obalama Sane. U naselju Sredice na lijevoj obali rijeke Sane, na kupalištu poznatom pod imenom „Zizinovac“, ugasio se jedan mladi život.
Kako smo od očevidaca nesreće saznali radi se o Irfanu Ramiću(17) iz Rizvanovića. Nesretni mladić se utopio uz samu obalu rijeke nešto poslije 17 časova. Prijatelj nastradalog i očevidac nesreće Denis Karagić nam je rekao da su poslije 15 časova motorom došli na ovo kupalište da se malo osvježe. „Po prvi puta ove godine smo zajedno došli da se okupamo i završilo je tragedijom. U jednom trenutku je plivao u rijeci Sani da bi u narednom trenutku nestao ispod površine“, kaže Karagić. „Ne znam da li ga je uhvatio grč ili se nagutao vode ali odjednom je nestao. U neposrednoj blizini je bilo i djece koja su mislila da se Irfan igra. Nakon što nije izronio, shvatili smo da se nešto dešava ali u tom dijelu rijeka je duboka 3-4 metra i malo je mutna pa ništa nismo vidjeli“, dodaje Karagić.

Pise: Satko Mujagic

“Znas, Sarah, postoji sansa da se ovog ljeta Josipovic pojavi u Omarskoj. Dosao bi i 9. maja, ali nije mogao. A ako se pojavi on, mogao bi, mozda i Tadic. Bas zbog frke oko Mladica. Cak i da ne kaze nista, to bi bila ogromna stvar. Bio je prosle godine u Srebrenici, mogao bi ove i u Omarsku. A trebao bi nam jedan dobar ‘Willy Brandt moment’ na Balkanu, zar ne? Da padne na koljena ispred Bijele Kuce. Josipovic je prosle godine vodao Dodika i Tihica po Sijekovcu, Brisevu i Kozarcu. Moze ove dovesti i Tadica u Omarsku.”

“I agree, it would be so important, just great, for Bosnia and whole the region, but I don’t think it will happen.”

OMARSKA

ČASNI CHRISTOPHER H. SMITH

IZ SAVEZNE DRŽAVE NEW JERSEY

U ZASTUPNIČKOM DOMU AMERIČKOG KONGRESA

Utorak, 14. juni 2011. godine

Gospodin SMITH iz New Jerseya: Gospodine Predsjedavajući, neki od nas koji su danas u ovom Domu bili su ovdje prije 20 godina kad su počeli sukobi povezani sa raspadom Jugoslavije, i slušali smo izvještaje o užasnim stradanjima dok su se dešavala. Pratio sam situaciju pažljivo kao član Helsinškog komiteta, kojim danas predsjedavam. Nazivi mnogih od sela, gradića, i čak gradova koji su pominjani bili su novost za naše uši tada, ali su se otada urezali u naše misli i srca zbog divljačkih djela koja su počinjena u njima samima ili u njihovoj blizini.

PRIJEDOR - Nepoznati muškarac, star oko 60 godina, utopio se večeras u rijeci Sani, rekla je Srni patolog Opšte bolnice Prijedor Nikolina Balaban.

"Riječ je o zadesnoj smrti utapanjem, a ne o samoubistvu", kaže Balaban.

Ona je dodala da je smrt nastupila oko 18.30 časova i da slijedi postupak identifikacije.

Prema nezvaničnim informacijama, stradali muškarac kretao se uz pomoć štake uz obalu rijeke. Ostavio je štaku, skinuo se i krenuo da pliva, a malo potom i zaronio. Momci koji su se nalazili u blizini primijetili su da ovaj čovjek duže vrijeme ne izranja, a onda i da pluta po vodi. Izvukli ga iz rijeke, ali on već tada nije davao znake života.

Utapanje se desilo na Gradskoj plaži.