Izdvajamo

Eto, dogodilo se, zamislite, nakon 15 godina čekanja. 15 su godina FIFA i UEFA, kumili, molili, predlagali, zahtijevali, odlagali, preklinjali, obećavali, prijetili i praštali – da gospoda u Nogometnom savezu BiH pristanu na promjenu Statuta i izaberu jednog, a ne tri predsjednika.

15 godina se nespobnjakovići koji su svoje neznanje zamotali u nacionalne zastave otimaju, koprcaju, razgovaraju, obećavaju, predlažu i odmažu, pregovaraju, prijete, blokiraju i nadglasavaju i na kraju – ništa.
U zemlji u kojoj vodje proglašavaju nacionalnim interesom ko je na golu, a ko maser u nogometnom timu ništa se drugačije nije ni moglo dogoditi.
U zemlji u kojoj Dodik uspješno i nekažnjeno razara svoju sopstvenu državu i u čemu mu asistira ponovno rodjeni HDZ to što je suspendovan nogometni savez je posve normalna pojava.
U toj se istoj zemlji ne diže kuka i motika protiv onih koji su sve zakuhali nego protiv FIFA i UEFA koji su donijeli odluku o suspenziji.
Sad će i Savez i klubovi, ali i igrači, u izolaciju. Nema više Evrope i svijeta. Ljepota – pa to su im lideri i htjeli. To što će ionako niska cijena talentiranih nogometaša i fudbalera pasti – nije važno, to što će svako ko imalo vrijedi pobjeći prijeko, to što će se nogomet igrati na još nižem nivou – nije važno. A nije ni novo. Važno je da se ostvario nacionalni interes i da se razbija još jedna institucija. Nije važno koliko se i šta razbija, važno je da je to što se razbija – zajedničko.
Jer lijepo nam je medjunarodna zajednica rekla – dogovorite se, i onda svakom dodijelila pravo da sve blokira.
Konačno, isto se to već davno dogodilo u mnogim drugim oblastima. Već odavno zemlju složno napuštaju svi oni koji mogu, a ostaju samo oni koji nemaju kuda otići. Već odavno je kriterij toga šta je dobro u svakoj profesiji, pa i mojoj novinarskoj, spušten posve prenisko.
Čitam da će sada FIFA i UEFA možda doći i uspostaviti prinudnu upravu. Daj bože, da neko dodje i uspostavi prinudnu upravu u čitavoj državi u kojoj su se zagrlili nesposobnost, nacionalizam i korupcija, ne samo u Nogometnom savezu.
Baš kao i u mnogim drugim primjerima oni su doveli stvar do kraja i umjesto da podnose ostavke oni će pobrati lovorike kod svojih nalogdobavaca.
Zato što jako dobro znaju da prinudne uprave neće biti. Ni u nogometu.
Može biti da će ti isti naći neki način da se ponovo izvuku pa se recimo dogovore da se predsjednici, treneri i igrači rotiraju svakih šest mjeseci. Pa će na lijevom beku najprije igrati Hrvat, na desnom Srbin, centarhalfa može odigrati Bošnjak. Šest mjeseci kasnije će se rotirati, u skladu sa politikom nacionalne ravnopravnosti. Pa ce srpski maser masirati srspku nogu, bošnjački bošnjačku, a hrvatski hrvatsku.

Važnija je nacionalna ravnopravnost nego ko je dobar maser, ko igra dobro beka, a ko napadača!

Balija na golu, četnik i ustaša na krilima. Kakva je to reprezentacija – nigdje joj kraja nema, niko sa njom nebi ni igrao.

Svi bi od nje pobjegli - od straha.

Nenad Pejic                                                                                                                            Buka


"Vidiš ovu moju podignutu ruku, koja kao kameni cvijet osta, da svjedoči zločin vaš...
Vidiš ovaj cvijet sa latica pet, to je dokaz protiv vas, koje je vrijeme sačuvalo...
Vidiš li i čuješ vapaj moj, preklinjanje moje da me u životu ostavite...

Ova ruka moja osta podignuta, da te sjeća, i da pamtiš, da ti strah od Božije kazne ispunjava i noći i dane...

Predajem te Bogu Svemogućem ubico tijela i duha moga, neka ti Bog sudi, a ja ti oprostiti neću...."

Taif Rose 2013

Opširnije...