Pise: Satko Mujagic
Najvažniji preduslov za uspješan kalem je da rez na duši mora biti odlučan i neumoljiv. Deviza je: "zasijeci i uđi slobodno". Nakon nasijecanja duše (recimo po logorima) zamorci se u što većem broju protjeraju u drugu sredinu gdje nastavljaju život, naizgled u istom obliku. Bolje rečeno, zamorci u novoj sredini ni ne primjećuju da su duševno zaklani i da im se upravo ugrađuje, novi, zdrav kalem drugačije boje, okusa i mirisa
Uvod
Idem opet kući, za Kozarac. Tamo gdje su me Zemlja i Sunce prvi put tesali, vajali, pa odvajali. Tamo gdje davno pustih korijen, 1992. prihvatih kalem. Idem gdje Sunce baš na istoku izlazi. Tamo gdje i trava, ma i uzavreo kamen miriše. Gdje moj glas i muzika drugačije zvuče, a ljudi opet umiju da se smiju. Idem kući. Korak mi tu staru stopu traži, bunovan pogled opet Kozaru sabahom obgrli. Idem babi svom. Nosim nešto odjeće, poklone, muziku, jednu knjigu i puno srce. Dosta. Meni dosta.
Idem od kuće kući. Lijepo je imati dvije kuće. Lijepo. Napokon je lijepo. Čovjek je stalno na putu i stalno u povratku. Teško je kad nigdje ne pripadaš. Teško je kad nikud ne ideš i nigdje i nikome se nikada više ne vraćaš. Eto me…