LOGORAŠ

Posveceno svim preživjelim logorašima

Ukrali su mi slobodu

Dok sam čučao

Gladan i žedan

Pognute glave

Bez vida i sluha

Zavezanih ruku

I poderanih rukava

S puščanom cijevi

Kraj napeta uha.

Ukrali su mi komad neba plavog

Meni,čovjeku,

S glavom punom gnjida

Bez griže savjesti

I imalo stida

Komad neba postao je komadić

Pa komadičak

Sve dok se nije

potpuno izgubio iz vida.

Ukrali su mi ponos

A ja sam nijemo ćutao

U zamjenu za život goli

Iza bodljikave žice

Maštao o familiji svojoj

I komadu neba

poput ranjene ptice.

Kostur sam živi bio

A rebra moja

K’o utihle dirke

Ove smrtonosne svirke

Bez početka i kraja

Bio sam obrijane glave

A moje oči bez sjaja, plačne

I lica drugova mojih,ista

Iz sobe zloglasne, mračne.

Ovu sliku iz albumu uspomena

Ja želim zauvijek iščupati,

A ona mi se uvijek

Kao nepozvan gost vraća

Jer svako svoju cijenu

Dobrote i naivnosti plaća.

Preživio sam udarce i pakao

Posječen oštrinom mržnje mača

Na koljena sam padao

I iznova se dizao

Na rubu pameti i plača.

Sada slobodno hodam

Sa trunjem u očima

I noćnim morama

U jednom komadu

Sa hiljadu ožiljaka

Izrešetanog srca

I propalih ideala.

Da li je to ironija sudbine?

Da li mi se i život

nemilosrdno sveti?

Ptica slomljenih krila

Dobila je komad plavog neba

Ali više ne može da leti.

Vraćena mi je sloboda

A ukraden život

Semira Jakupović