Izdvajamo

 

Sjetimo se Srebrenice I svih drugih gradova koji cijenu rata skupo platiše

Jadnih ljudi u kolonama za streljanje koji se nikada kući ne vratiše

Eha strave i užasa što u ljetnoj noċi odjekuje

Tješenja da ovo zlo jednom će proći

Ideala i vjere da bolje sutra će doći

Muškaraca, djece, staraca u poderanoj odjeći I njihove nesnosne boli

Oči orošene ,u nebo uprte, nijemi pogled sto Boga za spas moli

Sjećanja utjehu nude na one sto srce toliko voli, razum je sve jači

Epohu mira priželjkuju, put spasa sve je kraći I kraći

Samo još malo, pa do slobode, sve bliže su svojoj braći

Rat, taj oholi rat, ni za kog milosti nema

Ekrani su prepuni vijesti, ali obmanut svijet nažalost drijema

Borba između života I smrti, Evropa oklijeva i karte u rukavu vrti

Ratnici oholi, pretvoreni u demone, odluke prave u ime smrti

Epitafe pišu, prošlost s radošću brišu I prljavom pravdom rukuju

Ne haju za prijatelja I prvog komšiju, pretvaraju se u sotone

I jata ptica pripremaju se za bijeg pred ovom strahotom ljudskoga uma

Caruje snaga oružja, čuju se rafali sa prašnjavog druma I kao u košnici pčela sve vrvi

Evo, zora sviće, sa pečatima svježeg mesa I krvi

 

Semira Jakupović

Kakav sram? Dok danas polugetoizirani Bošnjaci u mimohodu hodaju Prijedorom, iz bašta kafića, smijulje im se saučesnici asasina. Dok LJUDI, jedni uz druge, sa bijelim trakama obilježavaju četvrt vijeka od početka masakra neviđenih razmjera, u Prijedoru se juče slavilo.

Šta se slavilo, zaurlikaće zdrav razum?

Slavila se godišnjica "oslobođenja grada". Dan grada, rekoše.

Zapitajmo gospodu iz Grada Prijedora:

Jel' to dan kada ste ozvaničili ubijanje hiljada svojih sugrađana, među kojima 102 djece, kada ste protjerali i u logore strpali desetine hiljada ljudi?

Jel' to dan kada ste ozvaničili pljačku, paljevinu i nezakonito useljavanje u nesrpske kuće i stanove?

Jel' to dan kada su vam monstrumi postali heroji i "branioci"?

Jel' to dan kada ste obrukali sebe sve do svog šestog koljena i kada ste unizili svoj narod u ime nekakve bolesne ideje?

Jel to dan kad vam je na um pala nacistička ideja da ljudima na kuće stavljate bijele čaršafe, a oko ruku bijele trake, kako bi krvnicima omogućili i olakšali ubijanje?

Jel' to dan kada ste stvorili spiralu zla i mržnje, koja do dan danas usisava u sebe sve što se kreće Potkozarjem?

Jel' to dan kada ste iskopali prvi busen u Tomašici, najvećoj masovnoj grobnici nakon Drugog svjetskog rata?

Jel' to dan od koga vam djeca po svijetu spuštaju pogled i od sramote lažu odakle su?

Jel' to dan kad ste pljunuli po Mladenu Stojanoviću, po partizanskim tekovinama i onako đuture se upisali u četnike krvoloke?

Šta li slavite i obilježavate, doli svoje nemoći, bruke, jada i sramote!?

Dragan Bursać
31.05.2017.