Izdvajamo

Piše: Nikolina Balaban

Počinjem da mrzim sve ovo, počinjem da mrzim sebe što mjesecima ili godinama pišem slijepim, govorim gluvim, trošim sebe za šta...za like. Ne treba meni vaš like, niti friends request kojih je bezbroj. Niti poruke sa podrškom, čuvaj se ili ti si svjetlo, ti si jebena heroina, kraljica, nostra Angelina Jolie i šta već znam Prijedora!!!
Nisam, ja sam vrlo obična, običnija nego što možete zamisliti....
Meni trebate vi sa imenom i prezimenom koji će te meni i ljudima oko mene pomoći da Prijedor bude prvi konačno po promjenama.

Prvi je, nažalost po zlu, po grobnicama, mogu pantentirati izum, vrati, premjesti , pa vrati, ljudske ostatke...ljude! I ni po koju cijenu ne priznaj.

Prvi po lažima, po korupciji, po IMT (ima li tu mene), po zapošljavanju na osnovu članske karte, po tome da sve prednost u bolnici imaju RVI i porodice poginulih (?), ali ne i civilne žrtve rata. Još je prvi po despotizmu vladavine 11 godina jednog čovjeka, a pri tom su i sve ,,probošnjačke,, stranke ,,klimoglavci,,.
Aferim braćo i sestre Bošnjaci (kojoj god stranci pripadali) u skupštinskim klupama grada Prijedora od mene Srpkinje...po prvi put to za sebe kažem, svako bi vas takve poželio.

Jbg, sve je na prodaju, sve je na tržištu...i ljudi i ideje i ideali i život, ups, suživot.
Nego, vi koji lakujete, registrujte se, glasajte, sledeće godine, za onog za koga mislite da će vam dati vaš / naš Prijedor, ko god to bio....
Od ,,fajta,, na fb profilima nema puno koristi ni nama koji živimo ovde, ni vama koji ga volite ili vama koji ste ga prekrižili...jer vam je tamo negdje ili ,,tamo daleko,, bolje, u šta ne sumnjam...
Pomozite nam da sredimo NAŠ Prijedor.

Znate svi dobro kako, sigurno ne like - ovima na fb ili medjusobnim prepucavanjima ko je veći Bosanac i Hercegovac, Bošnjak, Srbin, Hrvat ili koji k....
Res non verba, djela, a ne riječi...
Pogledajte malo ko za vas čini djela, a ko vam priča ,,Ivice i Marice,,...nestaće zle vještice...neće dok je ne gurnete u ,,peć ,, (kaže bajka).

Hoćemo li i dalje da živimo u bajci ili da ,,odradimo,, vještice?
A i one koji nam godinama glume da su ,,vilenjaci,,?
Hoćete samo like, ja ih ne brojim i briga me da li ih je 1 ili 1000?
Sviđa se sve što pišem, pišite i vi ko vam to brani?
Ili nemojte...

Pusti nek nas ,,jašu,, još najmanje 25 godina, pa ponovo, pa opet...
Al' vi možete izdurati, ja ne.
Ne da ne mogu, nego baš neću!
U inat i u prkos...
Pa kako god, moja zemlja je Bosna i Hercegovina i vraćam je sebi ili se ona vraća meni...
Nek pucaju šavovi...
A zaj....like - ove!

I zato ova slika i pjesma koja mi pada na pamet ,,Ivanova korita,,.
E, pa nisu korita nego Markova, Ivanova, Milina, Seadova ili ... pojila.
Volim te Prijedore, sve sa pojilima, na koja ,,nasjedaš,, svake izborne godine!
PS: Nas dvije...slučajno, da vidimo i ,,okusimo,, kako to izgleda. Mi nećemo na pojilo.

 


Malena Maida Bašić, djevojčica od jedanaest godina, sjedila je na skemliji koju joj je od drveta napravio otac Ibrahim. Skrivali su se osam mjeseci u šumi Kozare. Tog hladnog zimskog jutra, 12.februara 1993.godine, ispred šatora od cerade i najlona, jela je grah sa udrobljenim bajatim kruhom. Zavladala je potpuna tišina. Vojnici su ih opkolili i prišli na dvadesetak metara. Kada je zapucalo prvi je pao njen otac. Osjetila je oštar bol u stomaku i strovalila se na leđa. Pokušala je da dozove majku Mirsadu ali glas je ostao u grlu. Gledala je kako meci kidaju komadiće odjeće sa majčinih grudi dok istrčava iz šatora. Maidini prstići stezali su kašiku. Tanjir se nije prevrnuo. Pokušala je udahnuti ali bolni grč iz stomaka nije dao. Vid joj se mutio i mogla je prigušeno čuti jedino još vrisak brata Mirsada koji pokušava pobjeći. Dječijim grudima prostrujao je zadnji drhtaj.

Piše: Edin Ramulić

* Opis zadnjih trenutaka života djece u tekstu baziran je na autentičnim forenzičkim, sudskim i informacijama dobijenim od očevidaca.