Izdvajamo

Piše: Nikolina Balaban

E, moj Prijedore, presudio si sebi za sva vremena, sa svojim jamama, grobnicama...koje niču kao ..pečurke poslije kiše,,.
Hajde više da se ,,ne igramo mačke i miša,, recite gdje su i koliko ih je...koliko puta ste premještali one koje ste ubili, pa je na jednom mjestu identifikovana lobanja, trup, dijelovi garderobe, a onde na drugom kosti ruku, nogu...I taman, onaj očajnički smiraj porodica, bar su našli, sahranili svoje najmilije, a onda...pismo o novoj DNK potvdi.
Koliko puta pobijeni građani Prijedora nesrpske nacionalnosti trebaju biti sahranjeni. Ma, koliko puta hoćete više da ih ubijate !!!
Pucajući u nenaoružane nevine ljude, ubijajući svoje komšije muslimane, ubivši 102 djeteta, takozvana Republika Srpska je presudila sama sebi. I nema pravo da spominje bilo koje druge.
Nema pravo na tasove i vage, gdje mješa ,,žabe i babe,, pa je jedne godine jedan broj ubijenih Srba, sledeće malo veći, a pri tom nema razdvajanja ubijenih civilna, nemoćnih, nema razdvajanja žrtve od vojnika. Stalno prebrojavanje...I ko je prvi počeo...Mi smo počeli i nije završeno ili je ovo neko opušteno pripremanje za neki novi rat.
Prijedore, presudio si sam sebi, ne pozivaj se i ne prozivaj ni presude Haškog tribunala, ni suda BiH za ratne zločine, ni suda tvoje ,,istorije,, sve sa četničkom ikonografijom na Kozari 4. jula. Aloooo, Kozari!!!
Tu si se tek dokazao, Prijedore!!! Tu smo dokazali ko smo i gdje smo... Ništa više ne treba...
Srbi su sami sebi pucali u sljepoočnicu, sami sebi prosuli mozak.
Gnusobe...samo ta riječ mi se uporno vrti u glavi cijeli dan... Mi smo ogrezli u gnosbi...
A za koga je i suptilno je...
I ja, i svi vi zajedno sa mnom živite još uvijek ,,zlatno doba,, srpskog pokvarenjaštva...
Jeste li čuli riječ suza???
Ne ona iz pjesme u kojoj one lijepo stoje, nego istinska ljudska suza, duše koja boli...
Hoćete li ovog jula, ovih dana pustiti suzu za onima s kojima ste rasli, djelili dobro i zlo, koje ste voljeli na ovaj ili onaj način, s kojima ste se prvi put napili, prvi put ukrali očevo auto, petkom uveče...S kojima ste prvi put sve...a koje duša boli 23 godine...
Vrijeme je da zaplačeš Prijedore, imaš najveću masovnu grobnicu u Evropi poslije II svjetskog rata i ko zna koliko manjih, još neotkrivenih...
Vrijeme je da zaurličeš!!! Ne, nemoj, pojačaj radio...
Ne znam...
Možda, možda su su Srbi, možda su Prijedorčani, Srbi, poput ostalih ljudskih bića, Nijemaca, Mađara, Francuza… Možda samo opet živimo u vremenu kad fašizam guta zemlju po zemlju, čovjeka po čovjeka. Možda nema genetskih zločinaca. Možda nema patriotskih lažova. Možda.
Ali kome ja ovo...jer Prijedor ima svoju ,,istoriju,, ovu najnoviju sa Kozare.
I ,,tuga,, po zadatku je uvijek ruganje pokojnicima. Ne sumnjam u već spremljene političke izjave u narednim danima.
Ipak, kad bacim oko na istorijske činjenice svoga naroda u periodu 1992 – 1995 koji su ogromna većina građana ovog entiteta ne stidim se poslati poruku.
Ej, ja nisam Srpkinja. I time se ponosim.
PS: Zato je pjesma uz tekst ironija na surovu stvarnost.

Kahrimanović kaže kako je teško procijeniti koliko je trenutno stanovnika u Kozarcu. "Negdje oko 8.000. Prije rata živjelo je ovdje blizu 25.000 stanovnika, od kojih je 95 posto bilo bošnjačko stanovništvo. Zato smo toliko i stradali. Sve kuće, svi objekti, sve je u Kozarcu bilo porušeno. Po zadnjem popisu ima nas oko 20.000."