"Živi svoj život tako da strah od smrti nikad ne uđe u tvoje srce.

Ne opterećuj nikoga zbog njegove vjere, poštuj tuđa mišljenja, i traži da oni poštuju tvoje.

Voli svoj život, usavršavaj ga i uljepšavaj sve oko sebe.

Nastoj živjeti dugo i u službi svog naroda.

Budi u svakom trenu spreman za dan kada ćeš prijeći preko na drugu stranu.

Uvijek pozdravi prijatelja kad ga sretneš ili prolaziš pored njega,

čak i pored stranca na osamljenom mjestu.

Poštuj sve ljude i ne klanjaj se nikome osim Allahu.

Kad se ujutro probudiš, zahvali se za hranu i radost življenja.

Ako tome ne vidiš razloga, greška je jedino u tebi".

Nekoliko aforizama...

Na svijetu još uvijek postoje dobri,pošteni i pametni ljudi, ali ja nikako da ih sretnem, jer živim u Kozarcu.

Onolika Kina je imala četvoročlanu bandu, a Bosna samo tročlano predsjedništvo.

Narod je sit svega, jer je shvatio da je na izborima pojeo govno.

Bosna je zemlja tri sretna ravnopravna naroda. Vidiš da živimo u bajci...

U nas je i ministar pravde nevin dok ga ne uhvate...

Voćarstvo se u Bosni naglo razvija. Tek što smo obrali bostan našli smo se u neobranom grožđu.

Premijer je izjavio; "Zahtjevi demobilisanih boraca su nerealni, žele da jedu cijeli mjesec".

Vlada je nabavila skupa vozila za odvoz smeća iz Skupštine, zato više ne vidimo nijednog ministra po autobusima.

Al kaida je čedo zapada, ili po srpski: Čedo je Al kaida zapada.

Više i ne pamtim koliko sam tablet protiv bolova u želudcu popio otkad je ovaj Tribunal u Hagu počeo sa radom. Ovih dana sam se po ko zna koji put uvjerio da pravda ( pogotovo ako dolazi iz Haga ) rijetko kad pobjeđuje. Ne mogu se oteti utisku da međunarodna zajednica hoće na svaki naćin dovršiti ono što su započeli četnici u minulom ratu, a Bogami i oni iz četeres i neke. Zadnji primjer je farsa od suđenja onom "smradu od doktora" koji ismijava i Tribunal i žrtve. Same sudije tribunala, svojim ponašanjem i popustljivošću sve više srozavaju njegov ugled i izvrću ruglu proklamovanu istinoljubivost, koja bi trebala da bude svijetlo dunjalučkog mraka. Nije mi toliko ni krivo na one silne bjelosvjetske uhljupe, koji nas za dobre pare uče demokraciji, već na naše bošnjačke vođe i vođice koji kukaju kao plaćena narikača na hrišćanskom groblju, čekaju poslušno neko novo reprizno klanje na koje će se svijet nasmijati nekog budućeg proljeća, kada ševa zapjeva a vlah opet ode u šumu, s puškom i rakijom ?! Dosta je više i četnika i šume i bošnjačkog merhameta! Ovi prvi nikada nebi bili ono što jesu da ovi drugi nisu ono što jesu! Jasno je to ovaj zadnji rat pokazao. Gdje god su Bošnjaci bili drčni i dovoljno svjesni da organiziraju odbranu, četnici su polomili zube, iako naoružaniji, brojniji, tehnički nadmoćniji. Kakva epska hrabrost, gusle, Marko Kraljević i sojke prdivojke! Sve je to palo u vodu!

A mi se još uvijek u svojoj naivnosti pitamo dali je četnicima bilo žao što nas poklaše?!

Centralna banka Bosne i Hercegovine (CBBiH) podsjeća građane da novčanicu od 5 konvertibilnih maraka mogu koristiti kao zakonsko sredstvo plaćanja do 31. decembra 2009. godine. Od 1. januara 2010. godine, novčanice apoena 5 KM prestaju biti zakonsko sredstvo plaćanja i ne mogu se primati u prometu za podmirivanje bilo kakvih obaveza.

Najdražem Gradu na svijetu…

Allahu dragi, koliko sam samo puta pokušao otići iz Kozarca? Otvarajući knjigu sudbine pokušavao sam polahko koračati ka budućnosti što dalje od Čaršije. Sve je bilo uzalud, jer je neko davno napisao na jednom nišenu u Mutničkom haremu: “SVI PUTEVI NAŠI ZAVRŠAVAJU SE OVDJE”,i taj epitaf nas ko sudbina prati ma gdje otišli.