Izdvajamo

Ovaj cetvrtak pisem iz dijaspore, a i slijedecih par cetvrtaka cu da se javljam iz Hollandije. Zima a meni dobra sansa za izlazak u druge zemlje, i da se sjetim mjesta gdje sam provodio dok sam bio dijasporac. Ovaj put sam turista kod svoje djece.

 

Ovih dana fotografisem nasu raju koja zivi vani a rijetko se mogu vidjeti u Kozarcu, pa mi je ovo dobra sansa da i njihove fotografije objavim. Naravno moj badzo i svastika su mi bili prvi na putu.

Naravno kod mog badze, od muzike, mozes da cujes samo pjesme koje izvodi njegov rodjo.

Ovo je fotografija iz jednog restorana u Kranju

Naravno, svratio sam jedan dan i kod mog prvog komsije Vasifa Alica poznatog sa nadimkom Katic. Fotografija kuce u kojoj on i njegova porodica zivi.

Kad sam stigao u Hollandiju docekala me je, osim moje djece, i druga meni draga raja.Lijepo je opet vidjeti raju sa kojima sam dijelio dobro i lose punih deset godina.

Najzad porodica na okupu.

U Hollandiji mozes obucu naci i na drvetu.

Za ovaj cetvrtak nisam bas puno kuca ili zgrada fotografisao, za nasu raju u Bosni je to nepoznato a za raju u dijaspori nije zanimljivo. Ja se trudim da zadovoljim posjetioce ove stranice a vi ste tu da sudite.

A sad, pozdrav iz sveee snage iz meni lijepe Hollandije.

Nijaz

 

Nismo stigli pobjeći prije čišćenja.

Za mlade da pojasnim šta je to čišćenje. To je kad vojska traži žive i koga nađu ubija, a ponekog su odvodili u logore.

Iz trapa smo slušali kad vojnici govore "Da mi ga je vidjeti živa, nož će mi zarđati".

Mi smo u skloništu (trapu) pokušavali ostati tihi u strahu da nas ne pronađu. Moj otac Bejdo i Asimov otac Vahid su bolovali astmu. U trapu koji je bio negdje 1,5 x 2,5m a visine nekih 90cm, a nas 13. Bilo je jako zagušljivo i kad se sjetim da smo i nuždu vršili tu, pitam se kako su njih dvojica uspjevali kašalj zabušavati. Ovo pišem i plačem...

Nijaz Huremović