Izdvajamo



Sve hocu da vam malo docaram kako je bilo kod moje nane u kuci...

Kuca je uvijek mirisala na svjez hljeb... Vatra se ponekad lozila i ljeti jer hljeb bude ljepshi... a tako je sve bilo cisto i svjeze ma NEOPISIVO... Secija je bila od zida do zida, starinska, tvrda ali ugodna, jastuci pa peskiric (nije obican peskir vec ukras preko jastuka) bijel sa vezom mojih tetaka i majke...  Naravno vitrina na kojoj je bio radio onaj starinski VELIKI prije nego se mogao hvatati TV signal... Onda je tu bila druga soba, inace je sluzila da se moze malo prileci, a tu su nana i dedo u stvari spavali... Cetverokrilni prozori u obe sobe...
Sjecam se bas ulaznih vrata kad krenesh od hodnika u dnevni boravak... bila su krem boje i imala su neprozirno narandjasto staklo i crnu shteku... koliko sam puta tu steku dotakla samo dragi bog zna... A nista mi nije bilo draze petkom iz skole i samo svratim da ostavim tasnu kuci i na autobus... a ono zima i malo snijega... ja otvaram vrata a nena nako sjedi i nesto ili plete ili joj u ruci musaf... i ono me preko naocala pogleda kad BAHNEM... obicno bi reci: nu nje, odakle tebe bonicko, nisam ti se nadala po ovom kijametu... a dedo sa svojom francuzicom i vjecitom lulom lezi u cosku i smije se od dragosti sto sam dosla sve se vrpoljeci u mjestu i rado bi ustao i skakao od srece ali se suzdrzava eto jer on je ozbiljni dedo pobogu... onda izljubim svoju nanu u lijevi joj mirisni obraz i iscmokam je znas samo tako, a ona sve kroz smjeh govori: ma lazes ne volis ti mene toliko... a ja ponavljam da je sto puta vishe volim nego ona i misli.... onda izljubim dedu, i malo pored njega sjednem... Nana ostavi sta je radila, pa u hodnik da mi donese graha (a ko fol mi se nije nadala)... nije mi se nadala ali za svaki slucaj je napravila moje omiljeno jelo eto pa ionako mora se nesto jesti... a znala je da cu doci... poslije govori, a bas sam Allaha mi mislila o tebi nesto jucer i danas...  malo odoh od teme ali da se vratim...



U prizemlju je bio veeliki hodnik koji je i zimi i ljeti bio hladan (jer je kuca napravljena na uzvishenju upravo iz toga razloga, pa je taj dio bio bez prozora jer je prakticno zid bio pod zemljom), i naravno magaza... a slastica se uvijek moglo naci samo si morao znati kako njuskati i naci ih... kajmaka sto svjezeg sto kiselog, pa slatko od borovnica - cesto mi pred ocima bas ona veelika tegla puna a ponekad bi bilo i od divljih jagoda kako to mirishe da te bog sacuva narode... onda shurup (tecni pekmez od kurshaka) ako iko i zna jos sta je to... a u stvari je tecni malo rijedji pekmez koji se sa slatkim kamakom servirao i prosto umakao hljeb u njega... onda mladog putera, pa mlacanice... pa sira mladog, pa sira starog, uhhh samo kad mi na um padne... onda negdje malo pite od jabuka ili ruzice, mozda koja tegla bestilja, za tim maslo ko' dukat, ono na kom kad poprzis jaja kao da su iz raja izasla... onda u hodniku je bio rov ili tacnije reci ozidana kao kutija u kojoj su se inace drzali krompiri zimi da ne ozebu a s proljeca da ne proklijaju... na tom ROVU koji je imao lijep drveni poklopac tako da je u stvari bas korisno sluzio da se ostavi Hljeb, te svjeza pita, te grah skuhan, a pohladno je bilo bas tu ljeti taman ko u frizideru...

Onda na CARDAKU su bile cetiri sobe i jednako velik hodnik... desna soba je bila Halidova - jer je tu moj daidja inace spavao... onda je bila velika i omiljena soba... zatim ona ukrasna isto velika soba, a onda hodzina soba - dobila ime jer bi rahmetli efendija ponekad tu nocio... inace svaka soba je bila kao da je u nekoj drugoj kuci... elem... Moja naj draza je bila bas ona obicna velika soba... tu sam naj vishe puta prespavala...

Onda je bila Gornja basca, tu je bilo korito iz koje je tekla naj hladnija voda na svijetu bilo ljeti bilo zimi... ta mi je slika i sad pred ocima... onda zbun celera, kako je mirisao... mutvak je bio bas lijevo od baste... u njemu se sushilo meso, a naravno bio je i sac tu za ljetne pite hljebove i bureke... Drva su bila bas pored mutvaka iscjepana i slozena... A niz stepenice se silazilo dolje u HALVAT... oko kuce, nisu stepenice bile u kuci tako je to obicno u starim kucama... elem, tu je bila avlija sa pozidom... kakav pogled sa stepenica... tu na stepenicama sam obicno tuckala ljesnjake koje bi moj dedo meni donosio kad ide u obilazak njiva ili kad neku ogradu popravlja oko istih jer je bas lijeska ta koju je koristio i koje je bilo i vishe nego je trebalo... Koja je to ljepota od kuce...

Ja imam veliku kucu, ima dva ogromna dnevna boravka, jedan koji vrlo rijetko koristimo, da ne dushim o kupatilu kome cesto psujem jer ima toliko da se pobrishe i oriba jer je velicine necijeg dnevnog boravka elem da ne nabrajam ostale sobe ta vidjeli ste sve kao i garazu... imam i bazen, i vrt ispred kao i iza kuce... cak je bazen pokriven tako da komarci nemogu uci, a ni lisce nemoze upasti u bazen... elem svu unutrasnjost moramo prebrisat, oribat, okefat... dobro nije da kukam... volim ja moju kucu, ali nekako mi ne budi ovako neke osjecaje kao kuca moje nane... mislim kakva je nekada bila... ehhhhh NOSTALGIJA ce me izgleda UKOPAT'...



I tako ja nekad PREBIREM po mojim starim postovima i nadjem ovo... elem slika treperi pred mojim ocima cak mogu i omirisati onu cistocu i ljepotu... a nana... ona mi nekako sva sija u tim uspomenama... Tako dobro stvorenje je trebalo zivjeti barem 200 godina da je se ljudi nagledaju i naslusaju... A nikad nikog nije zatekla sjedeci... ma ko je nju znao bezbeli da je znao sta je to u ljudima sto je DOBRO sto odishe dobrotom i ljepotom... Rahmet joj dushi... ako ga je iko zasluzio ONA je... lijepo se sjetiti ovako i mozda cak nadati da ces i ti nekome tako ostati u srcu zivjeti nakon sto te vishe ne bude... Ahhhhh rahmet joj dushi...

I.V.


"U ovoj novoj godini želim da moji pravi prijatelji ostanu kakvi jesu, te da ih steknem još puno više, to je nešto što teško nađeš a lako možeš da izgubiš. Prijatelji u kojima možemo potražiti najveću podršku. Znamo da će ostati uz nas nevažno kamo nas vodio naš lični put. Naravno i njima želim sve najbolje kao i sebi u ovoj novoj godini." Šerif Jaskić - Hifo