Izdvajamo

Danas sam sretan, sto mogu da kao naslovnu fotorafiju postavim, veliku legendu Kozarca. Campara Hajrudin ili samo Campara i svi oni koji su prije rata isli u skolu u Kamicane znaju da je to njihov ucitelj.Nija on bio samo ucitelj, on je pomagao svim svojim kozarcanima. Veliki humanista i veliki covjek.

 

Danas dok sam dosao u Kozarac nasao sam svog starog jarana jos iz mladosti.Muhamed Kulasic nam je sa svojom suprugom dosao iz Amerike na godisnji odmor. Kao i obicno kad se sretnu stari jarani ide prica pa malo sale i sjecanje na stare dane. Kaze mi da je donio i nesto para za Sehidsko Turbe, pa da odemo kod hodje Amira da to preda.

Hodja Amir i njegove kolege su odusevljni i dok Husnija broji pare ja sam iskoristio priliku da fotografisem Muhameda i hodju Amira. Muhamed je donio iz Amerike (Cikago i Portland pisem na nasem jeziku), kako je Husnija izbrojao, tacno 11925,00 americkih dolara. Bosanci i Hercegovci koji zivite u Americi,hvala vam, ovo je velika pomoc za sve nas.

A sad da vidite kako teku radovi.

Kako ja ovo vidim, ovo ce biti fontana u obliku mjeseca.

Radovi iznutra se odvijaju polahko. Plafon sam fotografisao kroz skelu, a zatim sam se popeo i na skelu.

i fotografisao plafon malo blize. Ova tacka u sredini ce da bude osvjetljenje. Lijepo je.

Iduce sedmice ce da se klanja kolektivna sehidska dzenaza, a pripreme na mezarlucima su vec pocele.

Ovu promociju knjige od nase Nasihe Hodzic, bilo bi lijepo posjetiti.

Ovih dana sam bio malo u banji kod S.Mosta i tamo sam nasao Omera i Miska.

Nasa omladina, imamo divnu omladinu kako u Bosni tako i u inostranstvu

Dvije sestre se sastale nakog dugo vremena.

Carsija je danas bas puna.

Nas Campara sa svojim starim ahbabom Mutom

Harka u setnji sa kcerkom i unukom.

Sastala se familija

Damir uvijek vrijedan.

Ovo sam fotografisao od Dzonlagica kule.

Naredne fotke sam radio ispred kuce hadzije Hase Softica. Mujanovic,i Alici, Kilici

Huremovici

Kamicani

Kamicani

Na kraju da kazem, ovakve fotke nebih volio da radim.Danas sam bio u Rakovcanima i tamo sam bio kod mog poznanika Admir Ramulic ili Atko. Ovako on sad izgleda nakon dvije plasticne operacije. Mozete zamisliti kako je izgledao kada su ga pretukli. Na pitanje ko ga je pretukao nije siguran kaze, momci su trazili upaljac da pripale cigaru i dok je on vadio upaljac neko ga je sa ledja udario i na kraju on se probudio sav u krvi. Pitam se kome je ovo trebalo i zasto. Sta su ti junaci htjeli da dokazu. Neko junastvo ili nesto drugo. Ako je junastvo ovako unakaziti svog komsiju onda je to jadno junastvo, Kako nazvati one junake koji su ovo uradili?

 

To je to za ovaj cetvrtak a do slijedeceg pozdrav iz sveee snage.

 

Jos samo ovo: Svaku priliku moramo uciniti vrijednom jer nikad ne mozemo reci da ce doci bolja. Proslost i buducnost nisu s nama.... treba uzeti vesla u ruke, zasukati rukave i krenuti.... za svaki nas napredak idealno vrijeme i uvjeti su SADA... sve ostalo su samo izgovori.

 

Nijaz - Caja

 

 

 

Postovani Nijaze,

Hvala mnogo na predivnim prilozima i fotografijama kojima nas uvijek obradujes. Sve ovo sto radite danas, trag je koji ostavljate za sobom, a koji ce jednoga dana pripadati kozarackoj arhivi. Svaki put imam osjecaj da sam prosla kroz nas dragi Kozarac i zavirila pomalo u svaki njegov sokak. Vrijeme prebrzo leti, a u toj neuhvatljivoj brzini zaboravimo koliko je svaki trenutak vazan i kako ga trebamo cijeniti i po mogucnosti zabiljeziti.

Kako su govorili nasi stari, "Danas jesmo, sutra nismo.." U ovozemljskoj trci koja se sve vise pretvara u borbu za meterijalne stvari koje dominiraju, veoma se rijetko nadje vremena za dusu i cesto znacaj malih, obicnih stvari spoznamo tek kada ih pocnemo gubiti. U sustini zivimo samo za danas, jer proslost ne mozemo promijeniti, a buducnost i njenu tajnu ne mozemo unaprijed spoznati.
Vec smo to jednom iskusili na svojoj kozi, u proteklom ratu, kada smo tako brzo izgubili ono sto smo godinama sticali, a najgore od svega je gubitak ljudskih zivota.

26.04.2014
Semira Jakupovic