Vratili se iz Amerike Suad i Mirsa koju nisu srcem zavolili nikad,
To je tako kod bosanke i bosanca, nisu mogli bez svog Kozarca.
U mladosti Suad je bekrija bio, sve dok Mirsu nije oženijo.
Njoj je svoje prezime dao i na ludi kamen sa Mirsom stao.
Od tog dana kad su jedno drugom obečanje dali, više se nisu rastajali.
Kad je Mirsu oženio, u Ameriku se Suad preselio. Znala je cijela okolina kad je dobio dvije čerke i sina.
Vratio se u svoj Kozarac da bi u njemu rakiju peko i St. Louisu zbogom reko.
Od oca je nasledio u svom mjestu vočnjak šljiva i da bude sa majkom dok je živa.
Nije imao vremena u mladosti pa bar da bude sad u starosti.
Staru kuću dok je rušio samo sto se nije u suzama gušio.
Počelo srce u grudima da se steže, za tu kuču staru djetinjstvo ga njegovo veže,
Napravio je novu od stare mnogo veču, ali ga ona na djetinjstvo ne sječa.
Još kad bi mu sin njegovim stopama kreno, Suad bi vola na ražnju okreno
O čemu je sanjao dok je u Americi bio to je sad ispunio.
Da uživa u Kozarcu iz kojeg je otišo, sad je njemu ponovo došo. Živi život ko iz bajke, pored svoje žene i stare majke.
Nedžad Islamović
