Kolonić za Stav govori o ljubavi prema svome poslu, o uzbudljive dvije i po decenije istraživanja utrobe zemlje u potrazi za naftom diljem svijeta, predanom istraživačkom radu u “Shellu” i danas za najvećeg svjetskog proizvođača nafte “Saudi Aramco”, te o njegovom šestogodišnjem predanom i ustrajnom radu na dovođenju “Shella” u Bosnu i Hercegovinu.

ALOSMAN HUSEJNOVIĆ

Doktor geologije, njemački đak s Gimnazije i Univerziteta Bremen, ing. Sadat Kolonić (51) rodom iz Ljubije, skoro je 25 godina uposlenik velikih multinacionalnih naftnih kompanija od sjevera Evrope, Afrike do Bliskog Istoka. Dobre veze u poslovnom svijetu ovog su strastvenog geologa ponukale da poznati “Shell Int.E&P”, kompaniju za koju je tada radio, dovede u Bosnu i Hercegovinu i pokrene ozbiljne razgovore oko eksploatacije nafte i plina u našoj zemlji. Sadat ne krije da je i snažna emocija prema domovini i želja da pomogne bh. ekonomiju igrala u tome bitnu ulogu.

Kolonić za Stav govori o ljubavi prema svome poslu, o uzbudljive dvije i po decenije istraživanja utrobe zemlje u potrazi za naftom diljem svijeta, predanom istraživačkom radu u “Shellu” i danas za najvećeg svjetskog proizvođača nafte “Saudi Aramco”, te o njegovom šestogodišnjem predanom i ustrajnom radu na dovođenju “Shella” u Bosnu i Hercegovinu.

STAV: Dolazite iz Ljubije, malog mjesta blizu Prijedora, poznatog po eksploataciji željezne rude. Je li to bio glavni povod za izbor životnog poziva, ili je i do kućne tradicije rudarstva?

KOLONIĆ: Odrastanje u Ljubiji, malom mjestu u sjeverozapadnoj Bosni, izazvalo je moju fascinaciju geologijom i rudarstvom. Osnovno obrazovanje završio sam u lokalnoj školi od 1. do 7. razreda. Eksploatacija željezne rude u našoj zajednici bila je tema o kojoj se često debatiralo. Oduševili su me otvoreni kopovi i preradni prostori rudnika dok sam ih obilazio sa školom. Tada su nas učili da su Feničani prvi otkrili rudu i minerale prije otprilike 2.500 godina. Trenutno se vodi debata oko mogućnosti da je željezna ruda možda prerađivala Vinča civilizacija, potencijalno prva evropska civilizacija s prostora unutrašnjih i vanjskih Dinarida i to prije 6.000-7.000 godina, a koja je možda uspostavila željezno doba.

Naše mjesto Ljubija kroz historiju je doživljavalo utjecaje raznih civilizacija, kao što su protobosanski Iliri, Rimljani, Slaveni, Osmanlije, Austrijanci. Hanibalov dolazak na našu lokaciju da nabavi željeznu rudu za proizvodnju oružja u iščekivanju njegovog pohoda protiv Rimskog carstva zaista je zadivljujući u smislu historijskog značaja. Ljubijski resurs željeza znatno je utjecao na vojne pohode i napade na Bosnu. S dubokim interesovanjem za nasljeđe, privukao me je studij geologije i rudarstva. Bio sam uvjeren da ovim obrazovnim putem mogu značajno doprinijeti očuvanju nasljeđa naše rudarske industrije i potencijalno sigurnom zaposlenju u njoj nakon završetka rata.

Nakon rata Ljubija se suočila s ogromnim poteškoćama u povratku raseljenih i oživljavanju rudarske proizvodnje i privrede zbog izazova koje je predstavljala nova uprava. Trenutno stanje rudnika je zabrinjavajuće, što dovodi u sumnju njihovu sposobnost da povrate svoj nekadašnji sjaj. Pokušao sam sarađivati s lokalnim vlastima kako bih podržao razvojne projekte, ali, nažalost, moje su ponude pristojno odbijene. Moje akademske studije započele su u Bremenu, gdje su moji roditelji živjeli od kasnih šezdesetih. Stekao sam čvrste temelje u hemijskoj geologiji i razumijevanju praktične primjene hidrogeoloških softverskih alata za modeliranje. Osim toga, moje studije obuhvatale su širok spektar predmeta iz geofizike i geotehnike. Kada sam shvatio da je moj povratak na posao u Ljubiju nemoguć, pažnja mi se postepeno preusmjerila na naftnu geologiju, što me je snažno motiviralo za doktorat.

STAV: Ljubav prema rodnom kraju i domovini više puta ste pokušali demonstrirati nudeći vlastitu pomoć i znanje stečeno u svijetu, ali do saradnje nije došlo. Počeli ste s Rudnikom Ljubija. Gdje ste vidjeli perspektive u toj kompaniji, šta ste im nudili i kako ste prihvaćeni?

KOLONIĆ: U nekom trenutku, nakon što se negativna atmosfera u Prijedoru poslije potpisivanja Dejtonskog sporazuma smirila, negdje oko 2005. godine, počeo sam graditi našu novu kuću u Ljubiji. Odatle sam počeo aktivno da učestvujem i povezujem se s lokalnom zajednicom. Zahvaljujući tome, imao sam priliku upoznati mnogo ljubaznih pojedinaca koji su nas svesrdno dočekali. To iskustvo dovelo je do uzbudljive prilike za susret s rukovodstvom Općine Prijedor i lokalnim direktorima rudnika. Nažalost, ekonomska situacija bila je teška, kao i danas. Uprkos razmjeni briljantnih ideja o oživljavanju rudnika, politička klima nije dala podršku ovakvim inicijativama, što je rezultiralo propašću svakog napretka.

STAV: Na studiju geoloških nauka u Bremenu Vaše zanimanje se polahko pomjera prema naftnoj geologiji, u čemu ćete provesti kompletan svoj radni vijek. Poseban pečat bio je rad u “Shellu”, dvadesetak godina. Tada su proradili i očigledno patriotski motivi da veliku multinacionalnu kompaniju dovedete u Bosnu i Hercegovinu?

KOLONIĆ: Jesam, igrao sam ključnu ulogu u omogućavanju upoznavanja između Bosne i “Shella”. S obzirom na poslijeratnu situaciju, ta misija bila je prilično izazovna. Nasljeđe bosanskog rata nam ni na koji način ne koristi, baš kao i nevjerovatno nezgodna ustavna struktura, koju je gotovo nemoguće objasniti nekome izvan Bosne. Međutim, nisam oklijevao da krenem u pravom smjeru sarađujući s onima u “Shellu” koji su dijelili moj entuzijazam. Fokus je bio na uvjeravanju i neumornom objašnjavanju da je Bosna bila politički nedostupna više od 25 godina. Ipak, sada je postala dostupna i moja ključna poruka je da možemo biti first on the playing field (prvi na igralištu). Stoga sam kontinuirano pružao menadžmentu dokaze koji podržavaju ovo mišljenje, da sastavim slagalicu kako krenuti naprijed.

Proveo sam šest godina prikupljajući informacije i dokumente relevantne za eksploraciju u Bosni. To su bili dokumenti koji su se spominjali iz doba Austro-Ugarske – koja je tražila ugalj pa izbušila naftu na nekoliko mjesta. To sam sve radio za vrijeme odmora. Dok je većina hrlila na Jadran, ja sam vrijeme provodio u bosanskim planinama i minskim poljima unutrašnjih i vanjskih Dinarida. Bila je to jedinstvena prilika za povezivanje s lokalnim stanovništvom, za sticanje vrijednog znanja o dosadašnjim istraživanjima i za traženje podataka. Čak sam upoznao ljude koji su radili na nekim od nekadašnjih projekata.

Konačno, pripremio sam story-line kako bih osigurao visoku ocjenu na TECOP (tehnički, ekonomski, komercijalni, organizacioni i politički) aspektima. Osim toga, zahvaljujući izuzetnoj realizaciji mog projekta u Jordanu, stekao sam povjerenje i poštovanje ključnih donosilaca odluka u “Shellu”. To mi je omogućilo da samouvjereno predstavim priliku za milijardu barela nafte u evropskoj kopnenoj regiji, naglašavajući potencijal za značajne dobitke novih rezervi. Priča je predstavljena i na kraju je dobila odobrenje za nastavak.

 STAV: Laički rečeno, nerijetko se o našim Dinaridima govori kao o bogatom naftnom i plinskom bazenu, ali još niko da izbuši ozbiljnu sondu i zaviri u utrobu zemlje! Gdje je zapelo?

KOLONIĆ: U parama! Lociranje ovih resursa može biti izazovno, zahtijevajući razne napredne alate za istraživanje, kao što je prikupljanje seizmičkih podataka kako bi se precizno odredila potencijalna mjesta bušenja. Ti podaci, kad se integriraju, sadrže potrebne atribute za planiranje i sigurno izvođenje bušenja. Kao što možete zamisliti, bušenje je skupo i opasno. Da bi se bušilo kod nas, gdje nema kalibracijskih podataka, bušenje je jako riskantno. Da biste izbjegli sigurnosni rizik, morate imati dodatnu opremu koja dodatno košta. U svemu tome morate dizajn bušotine opravdati, što je dodatni rizik i samim time dodatni trošak da smanjite rizik kroz nove podatke.

Naprimjer, da biste procijenili ukupne troškove bušenja, trebali biste budžetirati približno 2-3 USD kao jedinični trošak (UFC) po barelu. Ako je vaš cilj da postignete pronalazak od 100 MMBOE, procijenjeni trošak vaše kampanje bio bi 200-300 miliona dolara za istražne bušotine. A moje procjene, koje sam prezentirao “Shellu”, jesu da naše rezerve spadaju u raspon od 100 do 2000 MMBOE, što ukazuje na obim potrebnih investicija. Uz to, tu je i jedinični razvojni trošak (UDC), za koji procjenjujem da je do 20 dolara po barelu u Bosni, što je za dvije magnitude više od troškova pronalaska! Ko ima te pare? Mi ne, ali ih neko ima, a da ih dobiješ moraš složiti jako dobru priču.

STAV: Da li još vjerujete da se milijardu barela nafte nalazi ispod naših planina i dolina?

KOLONIĆ: Ne vjerujem, ja to znam. Bosna se nalazi u trendu velikih otkrića postavljajući scenu za potencijalnu istragu. Ne postoje noviji seizmički podaci ili istražne bušotine, osim Amocovih ograničenih seizmičkih linija iz 1980-ih. Mapa pokazuje da je naša zemlja uglavnom neistražena, što predstavlja značajan izazov u privlačenju velikih investitora. Iako površinski izdanci ukazuju na prisustvo svih bitnih komponenti za produktivni izvor petroleuma, potrebno je daljnje istraživanje. Spomenuti elementi uključuju izvorišne stijene, plodne rezervoare, zamke i strukture. Osim toga, prisustvo višestrukih curenja ugljovodonika ukazuje na zrelu naftu i gas, što dalje ukazuje na funkcionalan petroleumski sistem. Lociranje ovih resursa je izazovno.

STAV: Gazde “Shella” ste uvjerili, povjerovali su Vam, ali je indikativno da taj, inače, dugotrajan posao nije potrajao dugo u Bosni i Hercegovini. Je li moglo biti drugačije?

KOLONIĆ: Pa, “Shell” nije napustio teren jer je izgubio strpljenje. Jedan od glavnih razloga za odlazak bila je teška finansijska kriza 2014/2015, koja je dovela do naglog pada cijena nafte na 40 dolara. Velike korporacije često poduzimaju drastične poteze da smanje troškove i reorganiziraju svoje portfelje u takvim situacijama. Sjećam se da se nisam slagao s tadašnjom visokopozicioniranom rukovoditeljicom “Shella”. Sreo sam je u Houstonu i pitao je za “Shellovu” odluku da napusti Bosnu i Hercegovinu. Objasnila mi je to kao važnost smanjenja troškova, što je dovelo do uklanjanja projekata koji su smatrani manje održivim i koji su još u ranim fazama razvoja. Imao sam gledište koje je, naravno, bilo drugačije od njenog.

Istaknuo sam naš veliki trud i napredak, naglašavajući da Bosna i Hercegovina ne ispunjava kriterije za diskvalifikaciju. Zatim me je obavijestila da imaju godišnje režijske troškove od pet miliona dolara koje ne mogu opravdati izdvajanjem za narednu godinu. Nakon što sam ovo saznao, postao sam jako frustriran jer nisam bio svjestan značajnih internih troškova koji je nametnuo tim AIDA-e na ovaj projekat, a to je bila grupa od njih desetak, uključujući stručnjake za podzemne, pravne i komercijalne zadatke. Oni su bili na projektu u Holandiji, a ja na svom poslu u Nigeriji. Tako da nisam bio upućen u detalje.

Bio sam ljut jer sam se godinama strateški / manevarski kretao ovim projektom kroz “Shellove” interne prepreke osiguravajući da zaobiđemo smetnje, bilo da je riječ o politici ili o bilo kojoj negativnoj finansijskoj izloženosti. Međutim, novi članovi tima zloupotrebljavali su sistem tako što su svoje vrijeme naplaćivali preko overhead troškova, kompromitirajući strategiju projekta da ostanemo ispod “negativnog” radara što je duže moguće.

STAV: Kako je to primljeno u Bosni i Hercegovini?

KOLONIĆ: Odlazak “Shella” iz Bosne i Hercegovine šokirao je Sarajevo. Dobio sam brojne pozive, tražilo se pojašnjenje, no ja sam samo mogao ustanoviti da je voz otišao. Međutim, također sam spomenuo da smo djelimično odgovorni što nismo stigli na voz i da nismo u potpunosti prepoznali značaj momentuma koji je u početku doveo do toga da se “Shell” pojavi. Iako je bosanska strana ovo gledala kao na vrijednu priliku, te su uloženi napori da se dodijele resursi i podrška kako bi se postigao dogovor, nije bilo hitnosti u ubrzavanju procesa. Cijeli odnos sa “Shellom” smatran je odobrenim i “od Boga datim’’.

To je bilo frustrirajuće, to da se nije prepoznao prozor koji se otvorio, da se maksimalno profesionalno pristupi projektu. Umjesto toga fokus je bio stavljen na bosanski folk PR, kroz brojne pogrešne članke u vezi sa skalom izgleda i obima investicija. Bio sam izuzetno razočaran njihovim neprofesionalizmom u cijeloj situaciji. Pokušao sam raditi diskretno, ali umjesto da se usredsrijede na zadatak i efikasno osiguraju dogovor sa “Shellom” u što kraćem roku, činilo se da su više zainteresirani za gubljenje vremena na nepotrebne PR objave i članke, zanemarujući važnost upravljanja odnosom. “Shell” je bio veoma nezadovoljan time, i uvijek je moja odgovornost bila da uvjerim bosansku stranu da preispitaju svoju negativnu percepciju “Shellovog” postupanja po povjerljivosti. Bosanskoj strani nije bilo drago što korporacije poput “Shella” izbjegavaju medijsku pažnju.

Obavijestio sam ih da u sjedištu “Shella” postoji tim odgovoran za praćenje globalnog medijskog izvještavanja. Podaci se pažljivo analiziraju i zatim prezentiraju menadžmentu. I nećete vjerovati šta ovi menadžeri sljedeće rade – vraćaju se projektnom timu i meni, pitajući se zašto “Shell” navodno ulaže ogromnih 750 miliona dolara u Bosnu. Morao sam tvrditi da ovo nije zvanično izvještavanje vlade, već tabloidnih listova, iako su o tome pisali neiskusni političari. Jedan od njih tvrdio je da ima visoku poziciju, neki predsjednik ili potpredsjednik, da ga ne spominjem. Međutim, njegovi su postupci bh. stranu prikazali u nepovoljnom svjetlu. Ta osoba me je frustrirala i izazvala veliki stres. Bio je veoma fokusiran na sebe i činilo se da se samopromovira. Bio sam zabrinut da bi on mogao doći do “Shell” tima i zatražiti ličnu uslugu, što bi odmah okončalo projekt. Tada sam zatražio od tadašnjeg ministra energetike, koji je pokazao kompetentnost i profesionalizam, da ga udalji iz bilo kakvog učešća u projektu zbog visokog rizika koji je predstavljao.

Nakon, svega, treba reći da postoje bitne lekcije koje Bosna i Hercegovina iz ovoga može naučiti.

Prvo, treba znati da se do dobrih prilika ne dolazi lako i da ih ne treba uzimati zdravo za gotovo. Prilika sa “Shellom” došla je kroz interne napore da se oni dovedu u Bosnu i Hercegovinu, a ne kao rezultat uspješne promocije bh. vlasti kako bi privukla međunarodnu pažnju. Jasno je da Bosna i Hercegovine i dalje zanemaruje svoje najvrednije bogatstvo – svoje visoko kvalificirane stručnjake koji žive u inostranstvu i rade za velike kooperacije. Bosanski establišment ne prepoznaje vrijedne vještine i stručnost svoje međunarodne profesionalne elite. Iskusni bosanski stručnjaci s velikim profesionalnim iskustvom u velikim korporacijama isključeni su iz davanja svojih vrijednih uvida i perspektiva o procesima u Bosni i Hercegovini, a kamoli da im se dozvoli da vode te procese. Razočaravajuće je svjedočiti o nedostatku interesa sadašnjih ili prošlih vlada za traženje stručnosti i talenta, jer se čini da one obeshrabruju bilo kakav aktivan oblik saradnje.

Drugo, izuzetno je važan tajming. Ako već imate priliku, važno je zapamtiti da pojedinci odgovorni za stvaranje ove prilike možda neće biti tu na neodređeno vrijeme. Svijet izvan Bosne konstantno se mijenja i djeluje po različitim normama. Ako ste pronašli šampiona koji vas želi unaprijediti, važno je poštovati njegovo vrijeme i uskladiti se s njegovim rasporedom. Na početku projekta dobio sam podršku nekoliko iskusnih menadžera. Ovi pojedinci, koji su iskusili dugu profesionalnu karijeru stare škole, bili su veoma impresionirani mojom sposobnošću da se efikasno nosim sa zadacima izvan svojih radnih obaveza u Jordanu i kasnije u Nigeriji kako bih napravio priliku za firmu, što su jako uvažavali. Oni to nazivaju walking the extra mile – da hodaš dodatnu milju. Zauzvrat, nisu se ustručavali pružiti odličnu podršku i vodili su sve potrebne interne pregovore kako bi raskrčili put, a bili su i u Sarajevu na potpisivanju memoranduma o razumijevanju.

Međutim, na bosanskoj strani došlo je do kašnjenja u realizaciji planova. Nisu prepoznali hitnost da se na projektu radi ubrzano i prekovremeno. U međuvremenu su ovi prijatelji projekta prebačeni na druge uloge i odgovornosti, što je ograničilo njihovu sposobnost da nastave utjecati na odluke. Ovo iskustvo može se primijeniti na sve procese u koje je Bosna trenutno uključena na globalnoj sceni. Važno je zapamtiti da se planovi mogu promijeniti tokom vremena, a novi pojedinci možda neće imati isti nivo predanosti kao njihovi prethodnici. Mora se iskoristiti zamah u svoju korist kad je otvorena prilika, a ne kasnije žaliti što nismo ovo, što nismo ono.

Treća lekcija tiče se profesionalizma. Bosanski establišment trebao bi razmotriti usvajanje drugačije perspektive u poslovnom svijetu. Investitore privlače mjesta koja nude konkurentno i sigurno okruženje, a ne komplicirana mjesta koja predstavljaju visok rizik za ulaganja. Odgovorni smo za proaktivno oblikovanje percepcije o Bosni kao o povoljnoj destinaciji za ulaganja. Prilično smo udaljeni od toga jer ne dajemo prioritet profesionalnoj stručnosti i radije radimo stvari po starom. Mnogo se može učiniti kako bi se poboljšale poslovne politike, a jedan od načina jeste da se izbjegne prihvatanje današnje situacije kao normalne. Sve u Bosni i Hercegovinu funkcionira po nekom ustaljenom mentalitetu, a kreatori politike, pa čak i obični ljudi, ne vide potrebu za promjenama. Bosna bi se trebala konstantno prilagođavati dinamičnom svijetu kako bi (po)ostala konkurentna za ulaganja. Stoga je za nas ključno da promijenimo način razmišljanja i prihvatimo profesionalniji pristup kako bismo privukli i zadržali vrijedne investicije. Prepoznajući važnost stručnosti i provođenje neophodnih promjena možemo otključati potencijal naše domovine kao uspješne investicijske destinacije.

 STAV: Šta ste u šest godina rada otkrili o bosanskohercegovačkim vlastima kao pregovaračima s velikim multinacionalnim kompanijama?

KOLONIĆ: Počeo sam da prikupljam informacije na osnovu TECOP kriterija, pa sam krenuo s tehničkom pričom. Pružam dokaze da Bosna posjeduje sve potrebne geološke komponente, uključujući izvorne stijene, stijene ležišta, zaštitne stijene, zamke i procjepke, što ukazuje na postojanje funkcionalnog sistema petroleuma. Analizirao sam različite strukture na površini i napravio proračune na osnovu sličnih veličina podzemnih struktura. Rezultati su otkrili znatne skladišne kapacitete u nekim našim regijama. Koristio sam apeninske i helenističke analogije da demonstriram tekući trend u Bosni i Hercegovinu. Inače, tu sam isticao i prilike koje se sada pojavljuju u regiji, čega imamo i u našoj zemlji, posebno nalazišta litija i tantala, te geotermiju. Osim toga, raspravljao sam o korelaciji između mineralizacije tla i geotermalnih voda u različitim regijama Bosne i Hercegovine.

Da se vratimo na naftu, Bosna i Hercegovina posjeduje značajan potencijal, koji je vrlo obećavajući. Ipak, da bi se rizici ublažili, potreban je sveobuhvatan tehnički program deriskinga. Finansiranje ovog odstupanja od rizika ključno je za uspjeh. Zatim smo procijenili investicionu klimu uzimajući u obzir ekonomske, komercijalne, organizacione i političke aspekte. Dok je Bosna i Hercegovina postigla visok rezultat u geološkom dijelu, imala je nisku ocjenu u pogledu TECOP aspekta. Ne moram ulaziti u detalje, ali sam morao uporediti Bosnu sa zemljama poznatim po proizvodnji nafte, poput Angole, Nigerije i Iraka, u kojima se investitori također susreću s različitim izazovima. Vrijedi napomenuti da se smatra da Bosna ima sličan rizik ulaganja kao i neke afričke zemlje. Možda je nama u Bosni to teško priznati, ali mi smo kategorizirani u ovu vrstu investicione klime, pravedno ili nepravedno druga je priča. To je neosporna činjenica i ne mogu vjerovati da bosanski establišment to ignorira. Uspio sam prenijeti “Shellu” da je Bosna i Hercegovina zemlja u tranziciji koja se suočava s velikim izazovima, ali s napretkom koji je u toku i solidnom posvećenošću euroatlantskim integracijama. Moram priznati da su stvari napredovale u pozitivnom smjeru u prošlosti i izgledale su mnogo bolje nego sada. Da smo tada bili u sadašnjoj situaciji, ne bi bilo moguće dovesti “Shell”. Kao nacija, moramo uraditi značajan dio posla u vezi s elementima TECOP.

STAV: “Shell” je napustio Bosnu i Hercegovinu 2015. godine, ali se čini da još gajite optimizam da za Vašeg radnog vijeka osvane kod nas neka bušotina za naftna istraživanja. Vjerujete li u to?

KOLONIĆ: Moja čaša nikad nije poluprazna. Uvijek je dopola puna. Kada se jedna vrata zatvore, druga se otvore, ali morate pokucati da biste ušli. Bio sam prilično uznemiren zbog “Shellovog” nedovoljno dobrog objašnjenja zašto su otišli. Rekli su da je njihov odlazak posljedica ograničenja portfelja. Bilo je kritično objasniti da je ova tvrdnja netačna; u ovom slučaju bosanska vlada zanemarila je razmotriti “Shellovu” primjedbu i zatražiti pojašnjenje kako bi ublažila štetu. Zato što su drugi veliki proizvođači nafte ovo pročitali kao da “Shell” odlazi s dobrim razlogom. Znam da su “Exon” i “Total” stigli u Bosnu kasnije i da su, u suštini, potvrdili “Shellovu“ procjenu. Trebao nam je vješt igrač da ubrzamo komunikaciju s njima bez obzira na “Shellov” odlazak.

Umjesto toga, “Exon“ i “Total” suočili su se s istim ljudima koji su bili u potpunosti zabrinuti za sebe, eliminirajući svaku perspektivu stavljanja Bosne na mapu velikih igrača. Nakon što je “Shell” otišao, vidio sam male šanse za namamljivanje velikih kompanija. Shodno tome, počeo sam savjetovati vladu o tome kako da promovira priliku koristeći procese nadmetanja – bidding round. Srećom, imali smo grupu odličnih ljudi koji su vrijedno radili na ovom projektu. Begajeta Habota radila je u Ministarstvu energetike, a prof. dr. Hazim Hrvatović bio je prethodni direktor Geološkog zavoda Bosne i Hercegovine. Ove dvije osobe i njihovi timovi pokazali su izuzetan profesionalizam. Oni su bili presudni za uspjeh “Shellove” priče i organizaciju prve runde bh. ponude za razvoj nafte i gasa. Njihova uporna posvećenost projektu i sve ono što je uslijedilo učinilo je sve to izvodljivim. Oni su sada, mislim, u penziji i želio bih iskoristiti ovu priliku da izrazim zahvalnost za njihovu posvećenu službu naciji i zemlji.

Nova strategija bila je da dovedemo srednja nezavisna preduzeća, tzv. medium-independent operators. Počelo je lijepo, Begajeta i Hazim organizirali su roadshow u Ankari i Londonu, a odaziv je bio prilično dobar. No ministarstvo finansija je brzo i velikom greškom uništilo novi plan. O tome sam govorio u intervjuu za Forbes.

Nakon ovoga sam bio na pragu da odustanem, ali onda sam upoznao nekoliko stručnjaka koji su ranije radili u “Shellu”, a nakon penzionisanja pridružili se poznatoj investicionoj firmi “Carlyle Global Investment Firm”. Privukla ih je mogućnost rada na ovoj prilici, te smo krajem 2018. godine predstavili vlastima Federacije BiH dobro pripremljenu strategiju istraživanja i komercijalne aktivnosti i predali aplikaciju za licencu kao lokalna kompanija “Blum Energy d.o.o.” Međutim, ta inicijativa stala je zbog epidemije korona virusa. Tokom pandemije cijena nafte pala je na historijski najniži nivo, što je rezultiralo ogromnim padom potražnje. Razgovarao sam s tim investitorom o procjeni situacije. Naglasio sam mogućnost značajnog rasta cijena nafte nakon epidemije i činjenicu da je sadašnje doba idealna prilika za ulaganje, ali uzaludno. I taj je investitor napustio Bosnu i Hercegovinu, a mi iz “Blum Energy” izgubili smo do tada uložena znatna privatna sredstva. Za sada sam pesimista da je regrutiranje investitora u doglednoj budućnosti. Ako želimo razviti naše resurse, morat ćemo to uraditi vlastitim naporima.

STAV: Koliko i gdje bh. strana treba poraditi da se oživi ta priča. Vremena je sve manje. Sadatu je do penzije samo devet godina, zar ne?

KOLONIĆ: Da budem iskren, vjerujem da bismo trebali razmisliti o tome kako postaviti figure “nalik Sadatu”, a ja ih poznajem na stotine, na sve kritične vladine položaje i odjele u zemlji. Sa žaljenjem moram priznati da je stepen vještina koje imamo na ovim kritičnim državnim pozicijama i ministarstvima značajno nedovoljan i da ometa naš rast kao zemlje. Ljudi na ključnim državnim poslovima rijetko dovoljno razumiju strani jezik, a najčešće nisu stručni u oblasti realne ekonomije. Nemaju iskustvo kako da dosegnu ili stvore mogućnosti; a kako bi i mogli ako nikada nisu kreirali TECOP ili finansijski plan, niti su koristili platformu za planiranje, za kombiniranje multidisciplinarnih funkcija kao što su lanac snabdijevanja, proizvodnja, evakuacija tereta, marketing i prodaja. Nedostaje im iskustvo da opišu priliku, planiraju njen rast i eliminiraju rizik, kako se to radi u velikim korporacijama. Nemaju soft-skills kako da prilike prenesu drugoj strani tonom i stilom koji je atraktivan i koji privlači mogućeg investitora, partnera pa čak i vlade naših prijateljskih zemalja.

STAV: Sada ste u “Saudi Aramco”. Ima li šanse da Arape zainteresirate za naftu u Bosni i Hercegovini?

KOLONIĆ: Naše ograničene direktne strane investicije potiču od pojedinaca koji imaju jake afinitete prema našoj naciji, prvenstveno od Bosanaca koji su uspješno uvjerili privatne kompanije da premjeste dio svojih proizvodnih kapaciteta u Bosnu i Hercegovinu. Na određene investicije jasno utiču politički faktori, kao što je primer prisutnosti “Gazproma”. Za značajna ozbiljna ulaganja u razvoj energetike i mineralnih resursa ili proizvodnju velikih razmjera u industrijama kao što su automobilska, visokotehnološka ili avijacijska, ključno je predstaviti našu uslugu kao atraktivnu destinaciju s izuzetnim poslovnim okruženjem, vrhunskom tehnologijom, efikasnom logistikom, lancem snabdijevanja i povoljnim fiskalnim uslovima.

Nažalost, nedostatak takvih mogućnosti dovodi do nepovoljnog okruženja za investiranje. Pronaći ćemo brojna opravdanja zašto ne možemo provesti poboljšanja, ističući razne prepreke i izazove. Ok. Međutim, čvrsto vjerujem da smo, naprimjer, prije 25 godina inicirali uspostavljanje malih bescarinskih zona u našoj zemlji, mogli poslovnim investicijama ponuditi sigurno utočište zaštićeno od neefikasne administracije koja trenutno muči nefunkcionalne entitete i kantone. Do sada bismo ih imali znatan broj u Bosni, do te mjere da bi se ove bescarinske zone transformirale u ekonomske elektrane koje bi eliminirale status quo s kojim se trenutno suočavamo.

STAV: Jednom ste rekli da planirate s prvim danima penzije u Ljubiju i da za to pripremate teren?

KOLONIĆ: Ljubija je šarmantno, mirno selo okruženo bujnim zelenilom. Kupio sam pedesetak hektara zemlje i trenutno gajim plantaže lješnjaka. Nalazim veliko zadovoljstvo u posjedovanju i korištenju raznih poljoprivrednih mašina i opreme. Provesti cijeli dan napolju nevjerovatno je umirujuće. Prilično sam umoran od stalnog putovanja i rada širom svijeta. Gradovi su samo gradovi, gdje god da krenete ispunjeni su gnjavažom i gužvom. Ali kada sam u Ljubiji i Prijedoru, oživim i iskreno se osjećam okrijepljeno. S nestrpljenjem očekujem povratak. Bit ću zauzet na plantaži u mojoj Ljubiji, a ako im zatreba pomoć, pomoći ću i Općini Prijedor i Vladi u Sarajevu. Čvrsto vjerujem da se sve događa s razlogom i snažno vjerujem u sinhronosti. Vidjet ćemo.

STAV: Tri decenije ste moderni nomad s brojnim adresama. Kako je porodica sve to izdržala?

KOLONIĆ: Kao što rekoh, snažno vjerujem u sinhronosti. Bio sam nomad jer je tako bilo označeno. Ondje gdje sam sada zaista cijenim svoj rad i razumijem razloge mog putovanja. Svoju stručnost dijelim sa sljedećom generacijom visokokvalificiranih stručnjaka. Ispunjen sam radošću i gradnjom jakih veza s mnogim divnim ljudima. Stoga razumijem razloge za brojne izazove da se dođe do ove tačke. Karijera je imala značajan utjecaj na mene i moju porodicu. Moje troje djece rodilo se u tri različite zemlje. Tečno govore četiri jezika. Idu na internacionalne škole i uspostavili su prijateljstva u više zemalja, održavajući te veze i danas. Kerim, moj najstariji, nedavno je diplomirao master u 21. godini života. Iz korporativnog prava na “Univerzitetu u Roterdamu”. Seli se u Sarajevo na praksu u lokalnu advokatsku kancelariju. Njegova karijera ima potencijal da bude i globalna. Obje moje kćerke također teže uspješnim karijerama na globalnom nivou. Za sve nas, Bosna i Hercegovina i Ljubija zauzimaju posebno mjesto u našim srcima kao headquaters u kojem nalazimo utjehu i osjećaj pripadnosti koju ne možemo nigdje drugo naći.

stav.ba