Izdvajamo

Piše: Alma Ćirkić

Jedan od razloga zašto volim Tursku je svakako i činjenica je to mjesto gdje je prvi put zabilježeno postojanje mog omiljenog cvijeta, tulipana, u davnom 12tom vijeku.
Nema taj cvijet opojan miris, ali svojom ljepotom ostavlja bez daha. Valjda je bas zbog te posebne ljepote bio simbol bogatstva i ugleda, kao i ženske otmjenosti. Kažu da je uzgoj bio strogo kontrolisan te da je bila zabranjena prodaja van grada Carigrada. Na perzijskom jeziku riječ tulipan značu turban. Navodno potiče sa Iranske visoravni.

U Evropu je tulipan došao prilično kasno, negdje početkom 18tog vijeka. Lukavice je sultan Sulejman kao poklon dao austrijskom ambasadoru. On ih je predao botaničaru. Preseljenjem u Holandiju, botaničar je lukovice ponio sa sobom. U Holandiji je nastala prava pomama za tulipanima. Kažu da su lukovice tulipana bile tretirane kao novac, zbog svoje izvanredne vrijednosti.

Tulipan je cvijet koji slave kao simbol ljepote, zanesenosti i čežnje. Simbolizira sjaj i bogate emocije. Predstavlja ljubav i zanos.
Cvjeta samo tri do sedam dana tokom proljeća, ali u svim nijansama.
Crveni poklonite ako želite izraziti ljubav.
Žuti simbolizuje prijateljstvo.
Ljubičasti tulipan u svom značenju skriva vjernost.
Bijeli tulipan, onaj najnježniji, znači oprost.

Znate li da postoji vrsta tulipana nazvana “Banja Luka”? Pročitah na netu da u Holandiji postoje polja na kojima je posađena baš ova vrsta, u crveno žutoj boji.
Meni lično su najdraži ljubičasti i bijeli. Onako nježni, u čistoj staklenoj vazi, sa nakrivljenim glavicama…
Pričaju priču ljubavi i nježnosti. Meni najdražu.
Neka kažu da sam nepopravljiva romantičarka. Briga me!

“Moliću jedan buketić ljubičastih. Može i jedan ovih bijelih. Hvala.”


Poziv u akciju za kupovinu zemljišta za proširenje Šehidskog mezarja u Kamičanima

Nikada zločine naših komšija zaboraviti nećemo i dok smo živi o njima ćemo svjedočiti i sve ljude na njih podsjećati. Istinu o našem stradanju ćemo konstantno širiti, a pravdu na ovosvjetskim sudovima uporno tražiti. Za istinu ćemo živjeti, raditi i umirati! Zbog toga danas na ovom mjestu želimo još jednom jasno kazati da su nas naše komšije u nedjeljnim, poslijepodnevnim satima, 24. maja 1992. godine, svojim paravojnim snagama napali, da su tada nad nama agresorski čin započeli i u narednom vremenu realizirali, da su na području naše općine više od 3.000 naših najmiliji poubijali, a njihova tijela u mnogobrojne jame i grobnice skrili, da su naše majke i sestre silovali, da su nas u logore zatvorili i u njima najtežim torturama mučili, da su naše imetke pljačkali i uništavali, da su naše džamije palili i rušili, da su nas sa ognjišta naših protjerali, da su nam povratak na njih osporavali, da se ni nakon 25 godina za zločine svoje nisu pokajali, da zločince iz svog naroda nisu izdvojili već su se s njima poistovjetili, da kosti naših najmilijih još uvijek na njima znanim mjestima kriju, da svoju omladinu lažima o nama truju, da na započetom zlu devedesetih godina i dalje ustrajavaju.

Mr. Amir ef. Mahić
25.05.2017. god.