Izdvajamo

Piše: Alma Ćirkić

Jedan od razloga zašto volim Tursku je svakako i činjenica je to mjesto gdje je prvi put zabilježeno postojanje mog omiljenog cvijeta, tulipana, u davnom 12tom vijeku.
Nema taj cvijet opojan miris, ali svojom ljepotom ostavlja bez daha. Valjda je bas zbog te posebne ljepote bio simbol bogatstva i ugleda, kao i ženske otmjenosti. Kažu da je uzgoj bio strogo kontrolisan te da je bila zabranjena prodaja van grada Carigrada. Na perzijskom jeziku riječ tulipan značu turban. Navodno potiče sa Iranske visoravni.

U Evropu je tulipan došao prilično kasno, negdje početkom 18tog vijeka. Lukavice je sultan Sulejman kao poklon dao austrijskom ambasadoru. On ih je predao botaničaru. Preseljenjem u Holandiju, botaničar je lukovice ponio sa sobom. U Holandiji je nastala prava pomama za tulipanima. Kažu da su lukovice tulipana bile tretirane kao novac, zbog svoje izvanredne vrijednosti.

Tulipan je cvijet koji slave kao simbol ljepote, zanesenosti i čežnje. Simbolizira sjaj i bogate emocije. Predstavlja ljubav i zanos.
Cvjeta samo tri do sedam dana tokom proljeća, ali u svim nijansama.
Crveni poklonite ako želite izraziti ljubav.
Žuti simbolizuje prijateljstvo.
Ljubičasti tulipan u svom značenju skriva vjernost.
Bijeli tulipan, onaj najnježniji, znači oprost.

Znate li da postoji vrsta tulipana nazvana “Banja Luka”? Pročitah na netu da u Holandiji postoje polja na kojima je posađena baš ova vrsta, u crveno žutoj boji.
Meni lično su najdraži ljubičasti i bijeli. Onako nježni, u čistoj staklenoj vazi, sa nakrivljenim glavicama…
Pričaju priču ljubavi i nježnosti. Meni najdražu.
Neka kažu da sam nepopravljiva romantičarka. Briga me!

“Moliću jedan buketić ljubičastih. Može i jedan ovih bijelih. Hvala.”

Kakav sram? Dok danas polugetoizirani Bošnjaci u mimohodu hodaju Prijedorom, iz bašta kafića, smijulje im se saučesnici asasina. Dok LJUDI, jedni uz druge, sa bijelim trakama obilježavaju četvrt vijeka od početka masakra neviđenih razmjera, u Prijedoru se juče slavilo.

Šta se slavilo, zaurlikaće zdrav razum?

Slavila se godišnjica "oslobođenja grada". Dan grada, rekoše.

Zapitajmo gospodu iz Grada Prijedora:

Jel' to dan kada ste ozvaničili ubijanje hiljada svojih sugrađana, među kojima 102 djece, kada ste protjerali i u logore strpali desetine hiljada ljudi?

Jel' to dan kada ste ozvaničili pljačku, paljevinu i nezakonito useljavanje u nesrpske kuće i stanove?

Jel' to dan kada su vam monstrumi postali heroji i "branioci"?

Jel' to dan kada ste obrukali sebe sve do svog šestog koljena i kada ste unizili svoj narod u ime nekakve bolesne ideje?

Jel to dan kad vam je na um pala nacistička ideja da ljudima na kuće stavljate bijele čaršafe, a oko ruku bijele trake, kako bi krvnicima omogućili i olakšali ubijanje?

Jel' to dan kada ste stvorili spiralu zla i mržnje, koja do dan danas usisava u sebe sve što se kreće Potkozarjem?

Jel' to dan kada ste iskopali prvi busen u Tomašici, najvećoj masovnoj grobnici nakon Drugog svjetskog rata?

Jel' to dan od koga vam djeca po svijetu spuštaju pogled i od sramote lažu odakle su?

Jel' to dan kad ste pljunuli po Mladenu Stojanoviću, po partizanskim tekovinama i onako đuture se upisali u četnike krvoloke?

Šta li slavite i obilježavate, doli svoje nemoći, bruke, jada i sramote!?

Dragan Bursać
31.05.2017.