Piše: Alam Ćirkić

Znate li priču o Mehmedovoj crkvi u Kozarcu? Objavljena je 80tih godina prošlog vijeka. Priča je to o jednoj maloj crkvi i velikoj ljubavi.
Crkva se nalazi na lokaciji stare pilane pored Kozarca, okružena prelijepom prirodom i mirom. Svjedoči o zabranjenoj ljubavi izmedju Mehmeda i Marije. Mehmed je bio jak i naočit momak iz Kozarca, a Marija kćerka austrijanca, vlasnika pilane. Za Mehmeda kažu da je jako lijepo pjevao i da je svojim glasom uveseljavao sve oko sebe. Izmedju ostalog, to je bio jedan od razloga zašto je privukao Marijinu pažnju. Izmedju dvoje mladih buknula je velika ljubav.. Ljubav je bila tajna jer su bili različitih vjera i različitog porijekla. Kazivanja dalje govore da je Marija ostala trudna. Beba je pronadjena mrtva, umotana u austrijske novine. Sumnjalo se na Marijinog oca. Smatrajući da je pretrpio veliku sramotu i izgubio ugled, vlasnik pilane je kćerku poslao nazad u Austriju. Mehmed je ostario siromašan u Kozarcu, tužno pjevajući.
Crkvu je sagradio Marijin otac. Jednostavno se nije mogao pomiriti s njenim grijehom. Bez obzira na činjenicu da on stoji iza gradnje, crkva se i danas zove Mehmedova crkva i stoji kao svjedočanstvo jednoj posebnoj ljubavi.
To su šturo pobrojane istorijske činjenice koje svakako trebate znati kada se odlučite da posjetite to mjesto. Jednom kad tamo dodjete i kročite na mali mostić koji dijeli taj čarobni dio zemlje od ostatka svijeta, dovoljno je da udahnete čisti, planinski zrak i prepustite se čulima. Slušajte lišće i cvrkut ptica. Znam da ćete razumjeti šta vam govore jer... Svaka Marija ima svoga Mehmeda...
Tragičan kraj ove priče je nekako bacio sjenu na ljubav koju su njih dvoje osjećali. Kad jednom kročite u taj magični svijet, zapalite svijeću i sjednete na betonske stepenice, skoro da mozete čuti njihov smijeh. Mozete ih vidjeti kako se skrivaju jedno od drugog iza drveća, čuti njega kako je doziva pjesmom. Mozete ih vidjeti kako umorni od igre padaju u travu. Možete ga vidjeti kako je gleda. Miluje po kosi. Ljubi.
Marije moje, ako imate sreću da je vaš Mehmed pored vas i da zajedno sjedite na betonskim stepenicama pored crkve, naslonite glavu na njegovo rame i udahnite njegov miris. Ne zaboravite se zahvaliti Bogu na vašoj sreći. Zahvalite se na ljubavi koju imate. Živite i slavite vašu ljubav. Jer samo se ljubavlju odaje počast ljubavi...