Izdvajamo

Hefta sa veoma visokim temperaturama, pogodna za branje jagoda, trešanja i višanja. Ja sam svratio kod Nihada Forića, u njegov voćnjak. Višnja je izuzetno dobro rodila. Dobar rod i još bolji kvalitet. Nihad Forić posjeduje voćar od 10 dunuma sa 1000 (hiljadu) stabala višnje ( plus jos jedan vocnjak sa sljivama i treci kod ku'e gdje ima vise sorti voca). Tri sorte izuzetno kvalitetne višnje: Schaten morela je stona sorta i ona je ukrštena trešnja i višnja a jako je ukusna, zatim Rachela i Hajmans rubin (nadam se da sam dobro napisao).

Skupio je Niho dosta raje koji mu pomažu pri branju višanja, ali mi reče da mu treba još radnika za branje. Nadam se da će naći još mladih koji žele da nešto zarade, a i Niho da obere svoje višnje. Ja, Šefik i Vajta smo bili posmatraći, a usput smo nešto ubrali pa ponijeli kući. Moja žena me izgalamila, ja rekao da sam krao višnje, zašto sam brao tuđe kad imam svoje višnje. Morao sam isti dan brati naše višnje i evo sad pijem sok od mojih, a i Nihadovih višanja.

Nihad je za svoje radnike skuhao, veoma ukusan, gulaš. Počastio je i nas, posjetioce.

Radnici zadovoljni ručkom. Raja koja radi, a uz to lijepo se zabavljaju. Ovo me podsjeća na nekadašnje radne akcije.

Kad sam već u Softićima, dobra prilika da napravim par fotki od mojih komšija iz ovog sokaka. Vahid i Ismeta Softić

Prošle hefte sam sreo Ilijaza Mehanovića i on mi ispriča da je skoro došao iz Danske. Reče da je gore skupljao pare za  kozarčane, koji su nepravedno uhapšeni. Otišao sam sa njim kod Husnije. Ilijaz je predao 10.300 DK (Danskih Kruna) i 20 eura u fond solidarnosti.

Još jednom napominjemo, svi koji žele da finansijski pomognu našim kozarčanima da, novčanu pomoć, uplaćuju u FOND SOLIDANOSTI. Tako je dogovoreno sa porodicama

Vrućine su dobro došle poljoprivrednicima, za kosidbu trave. Edo Mujanović, njemu nije smetala vrućina i sa svojim brato Dževdom, pokosio je ovu njivu do, prije 12 sati.

Kako naš narod reće, uhorili su sa travom. Trebalo je, za heftu, puno trave pokositi, osušiti, pokupiti i uskladištiti. Kad se udrže i svi skupa rade onda to ide puno lakše i brže. Ovdje se tačno zna, ko šta radi.

Kao i svake hefte, par slučajnih fotografija koje sam pravio ove hefte.

Već više od godinu dana nisam fotografisao Mahmuljine i Bešiće. Kad kažem Bešiće, ovaj put mislim na Kozarušu III.  Ovaj put sam počeo od Baje Talića i njegove kuće.

Kod Baje je bio njegov jaran, u posjeti.

Zatim sam svratio ko Hime Mahmuljin. Kad sam ispričao ko sam i šta radim, ona mi reče: pa slikaj, niko nije rekao da se nesmije slikati. Reče mi još samo da je fotografišem u hladu da ne izlazi na sunce, vrućina je vani.

Kod Aziza i Begije sam svratio, a oni se iznenadiše. Bio sam u 12 sati kod njih, pa odkud na ovoj vrućini. Nisam mogao ranije, a kasnije nisam bio siguran da ću stići. Naša raja čeka da vidi gdje sam ove hefte bio, pa da ne razočaram, malo sam se morao oznojiti.

Samku sam doveo kod Đevide Trnjanin i dok sam ja fotografisao one su u hladu, skupa sa njihovom jaranicom Kelimom, pile kahvu. Ipak Đevida je izašla na trenutak na terasu, da se pohvali sa svojim cvijećem.

Omera Bešića sam našao kod kuće, prije par minuta je došao kući. Lijepo vrijeme, a imao je malo slobodnog vremena da se provoza motorom. Omer i njegova Timka se bave pčelarstvom. U Kozarcu je, njihov med, na dobrom glasu.

Mjesto gdje Omer i Timka, često, piju kahvu.

Kod Ekrema Mahmuljina je radni dan. Ipak podne je pa se malo i predahne.

Ja sam došao baš u vrijeme dok su pili kahvu. Kao i obično ja nisam imao vremena, a nisam želio da ih zadržavam vani na ovoj vrućini. Napravio par fotografija i produžio dalje.

Kod Emsudina i Kelima Bešić nisam našao nikog kod kuće. Ipak napravio sam fotku, a da nisam pitao.

Refikovu kuću sam fotografisao,  ali malo prostora pa objavljujem samo jednu fotku. Išao sam i dalje uz ovaj zaseok ali nisam uspio napraviti više fotografija.

Vratio sam se kod mog dobrog jarana Ibre.

Morao sam sa njim u njegovu kuću, da vidim čim se bavi i šta radi. Pokazuje mi svoje motore i sobu za fitnes. Ovdje Ibro provodi svoje penzionerske dane.

Danas na četvrtku dosta raje. Vrućina je, pa smo svi bježali u hlad.

Jutros rano me komšija probudi, kaže žena mu je slabo i da je vozimo u hitnu. U ambulanti nalazim dosta raje kojima je slabo. Pitam Taku šta on radi ovako rano u ambulanti, a on mi priča da je njegov amidža Muharem Fazlić slab. Šta je Muhareme, pitam, a on mi priča da su ga, sinoć, zvali iz Zagreba i rekli da se film prikazuje u Italiji i onda mi se sve vratilo u glavu. Nisam mogao spavati tlak otišao visoko. Za one koji neznaju, film "Halimin Put" je snimljen prem istinitoj priči od Muharema i rahmetli Zehide Fazlić.

Ovaj starac prodaje bamije. Dok ga fotografišem, pitam odakle je, misleći na neko selo u Kozarcu, a on mi reče da je iz Gradačca. Dide zar ti se isplati iz Gradačca doći i samo bamije prodavati, a još na štakama. Od nečeg se mora živjet, reče mi ovaj starac.

Moj komšija Asim Softić, obećao sam da ću pozdraviti njegovu djecu, unučad i ostalu familiju.

Prošli četvrtak sam pisao o BH Telekomu u Kozarcu. Mjesto gdje naša raja koja dođe  na godišnji odmor naj lakše i naj brže može dobiti usluge za internet ili telefon. Napisao sam da BH Telekom se nalaz i Šoping centru, na prvom spratu u Kozarcu. Dobio sam par poruka, a isto tako u razgovoru sa našom rajom koji su već došli na odmor, gdje me pitaju: gdje se nalazi taj Šopin centar. Ja sam napravio fotografiju od Šoping centra, da bi se naša raja lakše snašla kad budu tražili BH Telekom.

To je to za ovaj četvrtak a do sljedećeg, pozdrav iz sveee snage!

Nijaz - Caja

Još samo ovo:  Čovjek bez mašte je čovjek bez krila.

 

 

Nikada zločine naših komšija zaboraviti nećemo i dok smo živi o njima ćemo svjedočiti i sve ljude na njih podsjećati. Istinu o našem stradanju ćemo konstantno širiti, a pravdu na ovosvjetskim sudovima uporno tražiti. Za istinu ćemo živjeti, raditi i umirati! Zbog toga danas na ovom mjestu želimo još jednom jasno kazati da su nas naše komšije u nedjeljnim, poslijepodnevnim satima, 24. maja 1992. godine, svojim paravojnim snagama napali, da su tada nad nama agresorski čin započeli i u narednom vremenu realizirali, da su na području naše općine više od 3.000 naših najmiliji poubijali, a njihova tijela u mnogobrojne jame i grobnice skrili, da su naše majke i sestre silovali, da su nas u logore zatvorili i u njima najtežim torturama mučili, da su naše imetke pljačkali i uništavali, da su naše džamije palili i rušili, da su nas sa ognjišta naših protjerali, da su nam povratak na njih osporavali, da se ni nakon 25 godina za zločine svoje nisu pokajali, da zločince iz svog naroda nisu izdvojili već su se s njima poistovjetili, da kosti naših najmilijih još uvijek na njima znanim mjestima kriju, da svoju omladinu lažima o nama truju, da na započetom zlu devedesetih godina i dalje ustrajavaju.

Mr. Amir ef. Mahić
25.05.2017. god.