Izdvajamo

Hefta počela sa lijepim vremenom, zatim hladnoća i snijeg su nas zatvorili u kuće. Danas, nakon dva potpuno prazna četvrtka, čaršija puna. Ipak idemo redom.

U petak sam svratio kod mog jarana Vajte, našao sam ga sa njegovom braćom dok su čistili potporni zid u Rici (Starenici). Rekoše mi da je zid postao nizak i moraju ga dići još više. Kad očiste treba šalovati pa betonirati novi zid. Postojeći zid su braća Denić davno prije rata izgradili bez ičije pomoći a i sad ga rade sami.

Vajta je iz brine izvadio komad drveta na kojem su bile pećurke (gljive) meni nepoznate ali interesantne.

U subotu sam prisustvovao redovnoj godišnjoj skupštini Udruženja Voćara Prijedor. Bila je to izvještajna skupština ali uz to su bila i tri predavaća na temo zaštita voća (bilja). Za pohvalu je da ovo udruženje puno postiže, a sa jako malo novca.

Kod nas u Kozarcu obično kritikujemo udruženja da slabo rade, jako malo šta organizuju, neka predavanje, seminare ili nešto slično. Kad ta udruženja ipak nešto organizuju, dovedu predavaće, nas nigdje ili nas jako malo dođe. Organizatori se crvene i izmišljaju razloge zašto nas nema više na seminaru.

U ponedeljak su braća Softić ispratili svog oca Huseina ili kako smo ga mi zvali Huća, na ahiret.

Pored toga što je bilo jako hladno i snijeg padao, na dzenazi je bilo puno raje.

Hladno vrijeme nije spriječilo braću Mujanović da istovare šleper robe koja je juče stigla iz Italije.

Moram i sebe da pohvalim. Pored toga što skoro svaki dan idem negdje da pravim fotografije i tražim nešto novo, ja uspijem u svom voćaru nešto da uradim. Pokupio sam grane poslije rezidbe i popalio prije snijega.

Juče smo se okupili u Kući mira gdje smo skupa slušali presudu Župljaninu i Stanišiću. Kako smo doživjeli ovu presudu, dovoljno je reći da su mi jutros Eno, Sebiha, Šefik... pričali kako nisu spavali skoro cijelu noć a i ono malo što su spavali bila je noćna mora. Preznojavanje, utrnuto tijelo, vrištanje u snu, bolovi u prsima, snovi koji vraćaju u vrijem boravka u logorima...

Jutros sam svratio u Kozarušu gdje bi uskoro trebao da počne sa radom dom ENEA ( dom za stare i nemoćne osobe). Sve je spremno za prve stanovnike ali prije toga dobro je otići i vidjeti ovaj dom koji će biti otvoren za zainteresovane u subotu i nedelju (30 i 31.mart) od 10,00 do 16,00 sati.

Danas je u sali Mjesne zajednice održana redovna izvještajna skupština Udruženja Logoraša Kozarac.

Nisam odavno pravio fotke na četvrtku ali danas sam ih baš puno napravio.Već je stiglo dosta naše raje, koji žive negdje vani.

Moja komšinica Saida Javor Jakupović je došla iz daleke Amerike.

Mirsada i njen sin Emir Alić su došli iz Amerike.

Na kraju sam ostavio posebno lijepu vijest. Ovaj momak se zove Haris Hodzić i on je novo pojačanje F.K.Rudar Prijedor. O Harisu su već pisali neki naši portali (Kozarac-Mutnik i Kozarac.ba). Momak je počeo karijeru u Engleskoj a u zimskom prelaznom roku je došao da igra za Rudar. Mi mu želimo uspjeh u svom novom klubu i nadamo se da ćemo ga uskoro gledati u nekom većem klubu.

Na kraju još jedno obavještenje, a na zahtjev Aide Krajišnik, kćerke od Mirsada Krajišnika: Sutra poslije dzume namaza,a u dzamiji Kamičani, proučit će se tevhid pred dušu Rahmetli Mirsada Krajišnika.

To je to za ovaj četvrtak a do sljedećeg, pozdrav iz sveee snage!

Nijaz - Caja

Još samo ovo:

Možeš sve znati ali ako si lijen, ništa od tvog znanja.

 

Postovani Nijaze,

Hvala mnogo na predivnim prilozima i fotografijama kojima nas uvijek obradujes. Sve ovo sto radite danas, trag je koji ostavljate za sobom, a koji ce jednoga dana pripadati kozarackoj arhivi. Svaki put imam osjecaj da sam prosla kroz nas dragi Kozarac i zavirila pomalo u svaki njegov sokak. Vrijeme prebrzo leti, a u toj neuhvatljivoj brzini zaboravimo koliko je svaki trenutak vazan i kako ga trebamo cijeniti i po mogucnosti zabiljeziti.

Kako su govorili nasi stari, "Danas jesmo, sutra nismo.." U ovozemljskoj trci koja se sve vise pretvara u borbu za meterijalne stvari koje dominiraju, veoma se rijetko nadje vremena za dusu i cesto znacaj malih, obicnih stvari spoznamo tek kada ih pocnemo gubiti. U sustini zivimo samo za danas, jer proslost ne mozemo promijeniti, a buducnost i njenu tajnu ne mozemo unaprijed spoznati.
Vec smo to jednom iskusili na svojoj kozi, u proteklom ratu, kada smo tako brzo izgubili ono sto smo godinama sticali, a najgore od svega je gubitak ljudskih zivota.

26.04.2014
Semira Jakupovic