Izdvajamo

Prošla hefta je prošla sa jako lošim vremenom, za ovo doba godine. Svi smo očekivali behar i lijepo vrijeme, a ono čak i snijeg pao. Puno raje je došlo za ove praznike i pored lošeg vremena u ćaršiji je vrilo. Svi su, svak na svoj naćin, bili aktivni.

Petak, dzuma,  Dzamija puna raje. Poslije Dzume proućen je Tevhid pred dušu rahmetli Mirsada Krajišnika. Par fotki sa Dzume i Tevhida.

Vrijeme kad lovci miruju, fazani koriste za slobodnu šetnju. Ovog sam fotografisao odmah kraj puta.

U nedjelju je Lovačka Sekcija Kozarac imala redovnu godišnju izvještajnu skupštinu. Na skupštini je podnesen izvještaj o radu sekcije za prošlu, 2012, godinu. Zatim finansijski izvještaj. Oba ova izvještaja su jednoglasno prihvaćeni. Zatim je iznešen plan rada za tekuću godinu, koji je isto tako sa malim korekcijama usvojen

Pod tačkom razno, Rasim Bahonjić dosadašnji lovnik podnio je neopozivu ostavku, koja je prihvaćena. Odmah se pristupilo biranju novog lovnika. Na kraju   Mića Talundzić je  izabran da bude lovnik. Sve ostalo, što se tiče rukovodstva ove sekcije, ostalo je isto kao i do sad.

Novi lovnik Mića Talundzić, njega sam uspio danas na četvrtku fotografisati.

Subota i nedelja su bili dani kad je raja mogla slobodno da posjeti novi dom za smještaj starih i iznemoglih lica. Ja sam otišao da napravim par fotki.

Našao sam tamo naše raje koji su zainteresovano obilazili prostorije.

Dok sam razgovarao sa novim direktorom Forićem i vlasnikom Emirom, pristigli su Dr. Škerić i Ekrem Hadzić. Emir mi priča da je velik broj naše raje obišao ovaj dom za ova dva dana i da je dosta raje zainteresovano. Već je određeni broj soba rezervisan a do ljeta vjeruje da će biti prilično popunjen. Pitam ga za osoblje, a on mi priča da je i za to mnogo kandidata ali nije htio da kaže ko će biti primit za posao. Samo je direktor poznat, a to je  Forić.

Par fotki koje sam pravio onako kružeći okolinom.

Azema Softić i njena sestra Mana (Erzumana). Za one koji su zaboravili Manu, ona je kćerka rahmetli Sulejmana Habibovića poznatog kovača iz Kamičana, a zvali smo ga Habib Burgiba.

Ovu fotku sam pravio kod Pajde Softića.

Kako sam već rekao, loše vrijeme nije spriječilo našu raju da budu aktivni. Điđa i Kika su me pozvale u utorak da obiđemo par socijalno ugroženih porodica. Điđa je u Švicarskoj i Lihtenštajnu, nešto od familije nešto od prijatelja i poznanika, sakupila novac i garderobu za našu raju. Kika i Điđa su napunile Pajdin kombi, sa fasungom i garderobom.

Počeli smo u Kevljanima i prvo gdje smo svratili bila je Dzaferović Zuhra. Nemam namjeru da pišem koliko je ko ugrožen, ove familije smo izabrali zato što Điđa zadnji put nije bila kod njih, a željela je pomoći i njima. Napravio sam puno fotki sa socijalno ugroženim osobama ali zbog ograničenosti prostora ja sam postavio samo par fotki. U Kevljanima smo bili još kod  familije Velić, a zatim i kod Ibrahima Velića.

Zatim smo svratili u Babiće, kod familije Šahbaz.

Prije par četvrtaka, pisao sam o Đemili Jaskić, iz Jaskića, koja je 92. ostala bez tri sina i muža. Điđa je poželjela da i ovu majku pomogne.

Zatim smo svratili, isto tako u Jaskiće, do familije Jaskić Adil koja broji 8 članova. Adil i njegova gospođa imaju 6 (šestero) djece. Njima smo poklonili par torbi odjeće i obuće i još nekih sitnica.

Svratili smo i u Deru, kod bračnog para Hrustić Zijad i Fahita.

Na kraju smo završili sa posjetama kod Medić Senada iz Kozaruše. Šta su osjećali oni kojima smo pomagali, teško je opisati poglede zahvalnosti. Kako su se osjećali Điđa i Kika isto tako je teško opisati, nekako pomješano gorčina i radost. Gorčina kad vidiš ove porodice i stanje u kom se nalaze. Nekako stegne u grlu i prsima, a opet radost da se može, bar malo pomoći.

Ove hefte su se i naši vatrogasci radovali. Danas mi priđe Muta Fazlić i reče da su dobili izuzetno vrijednu donaciju. Znatiželja me natjerala da odmah  odem kod njega i da vidim šta su to oni dobili. Donacija dolazi od Dzonlagić Kadira i Borke, a to je komplet alata. Muta nije mogao da sakrije sreću i zadovoljstvo sa ovom donacijom.

Ovaj alat je već odavno na listi potreba vatrogasnog društva. Potreban je za održavanje vozila u voznom parku, kao i za opremu koju koriste naši vatrogasci. Muta me zamolio da se i ovim putem zahvalim porodici Dzonlagić. Ja kažem, Aferim.

Jutros sam sreo Sakiba Mujanovića, kupio je on jedan vrijedan paket i poželio da pomogne porodici od rahmetli Rajkuša. Nije znao gdje je kuća pa sam ga ja odveo do kuće a i zabilježio ovo dobro djelo. Sakib često ovako kupi fasunge i pomaže socijalno ugroženim porodicama. Priča mi Sakib da će i u buduće pomagati našu raju.

Danas lijep dan čak i sunčan, a naši poljoprivrednici odmah krenuli u akciju. Danas su odlučili da pomognu Namki Jakupoviću i uzoru jednu prilično veliku njivu.

Mnogi će reći, zar poslije ovoliko kiše da se može orati. Ova njiva je prilično strma i več se može orati.

Danas na četvrtku skoro kao i prošli, puno raje. Sljedeće fotografije kažu same za sebe.

To je to za ovaj četvrtak a do sljedećeg, pozdrav iz sveee snage!

Nijaz - Caja

Još samo ovo:

Nije seljak u koga je slama pred kućom, nego je seljak onaj u koga je slama u glavi.

 

 

Kakav sram? Dok danas polugetoizirani Bošnjaci u mimohodu hodaju Prijedorom, iz bašta kafića, smijulje im se saučesnici asasina. Dok LJUDI, jedni uz druge, sa bijelim trakama obilježavaju četvrt vijeka od početka masakra neviđenih razmjera, u Prijedoru se juče slavilo.

Šta se slavilo, zaurlikaće zdrav razum?

Slavila se godišnjica "oslobođenja grada". Dan grada, rekoše.

Zapitajmo gospodu iz Grada Prijedora:

Jel' to dan kada ste ozvaničili ubijanje hiljada svojih sugrađana, među kojima 102 djece, kada ste protjerali i u logore strpali desetine hiljada ljudi?

Jel' to dan kada ste ozvaničili pljačku, paljevinu i nezakonito useljavanje u nesrpske kuće i stanove?

Jel' to dan kada su vam monstrumi postali heroji i "branioci"?

Jel' to dan kada ste obrukali sebe sve do svog šestog koljena i kada ste unizili svoj narod u ime nekakve bolesne ideje?

Jel to dan kad vam je na um pala nacistička ideja da ljudima na kuće stavljate bijele čaršafe, a oko ruku bijele trake, kako bi krvnicima omogućili i olakšali ubijanje?

Jel' to dan kada ste stvorili spiralu zla i mržnje, koja do dan danas usisava u sebe sve što se kreće Potkozarjem?

Jel' to dan kada ste iskopali prvi busen u Tomašici, najvećoj masovnoj grobnici nakon Drugog svjetskog rata?

Jel' to dan od koga vam djeca po svijetu spuštaju pogled i od sramote lažu odakle su?

Jel' to dan kad ste pljunuli po Mladenu Stojanoviću, po partizanskim tekovinama i onako đuture se upisali u četnike krvoloke?

Šta li slavite i obilježavate, doli svoje nemoći, bruke, jada i sramote!?

Dragan Bursać
31.05.2017.