Izdvajamo

 

Međunarodni dan maternjeg jezika u svijetu se obilježava 21. februara. UNESCO je ovaj datum odredio kao dan kada se veća pažnja posvećuje pitanjima njegovanja jezičke i kulturne različitosti.

Međunarodni dan maternjeg jezika u svijetu se obilježava od 2000. godine u skladu sa zaključkom UNESCO-a. Dan maternjeg jezika je dio kulturnog identiteta naroda, tačka prepoznavanja različitosti, ali i tolerancije i razumijevanja. Briga o maternjem jeziku je način dokazivanja svijesti o vlastitom identitetu, ali i veoma osjetljivo mjesto tolerancije prema drugom i drugačijem.

U svijetu se govori oko 6.000 jezika, a prema prognozama lingvista, do kraja 21. vijeka više od polovine, čak i do dvije trećine jezika će odumrijeti.

Svake dvije sedmice u svijetu se ugasi po jedan jezik. Osnovno za preživljavanje jezika je da se prenosi djeci, da ima institucionalnu podršku, svoje pismo, da se njeguje u školama I medijima.

Generalna skupština UNESCO proklamirala je 1999. godine Dan maternjeg jezika, kao sjećanje na studente koji su 21. februara 1952. godine ubijeni u Daki u Istočnom Pakistanu (Bangladešu), jer su protestvovali zbog toga što njihov maternji jezik nije proglašen za zvanični.

Malena Maida Bašić, djevojčica od jedanaest godina, sjedila je na skemliji koju joj je od drveta napravio otac Ibrahim. Skrivali su se osam mjeseci u šumi Kozare. Tog hladnog zimskog jutra, 12.februara 1993.godine, ispred šatora od cerade i najlona, jela je grah sa udrobljenim bajatim kruhom. Zavladala je potpuna tišina. Vojnici su ih opkolili i prišli na dvadesetak metara. Kada je zapucalo prvi je pao njen otac. Osjetila je oštar bol u stomaku i strovalila se na leđa. Pokušala je da dozove majku Mirsadu ali glas je ostao u grlu. Gledala je kako meci kidaju komadiće odjeće sa majčinih grudi dok istrčava iz šatora. Maidini prstići stezali su kašiku. Tanjir se nije prevrnuo. Pokušala je udahnuti ali bolni grč iz stomaka nije dao. Vid joj se mutio i mogla je prigušeno čuti jedino još vrisak brata Mirsada koji pokušava pobjeći. Dječijim grudima prostrujao je zadnji drhtaj.

Piše: Edin Ramulić

* Opis zadnjih trenutaka života djece u tekstu baziran je na autentičnim forenzičkim, sudskim i informacijama dobijenim od očevidaca.