Izdvajamo

 

MEHO JAKUPOVIĆ: PJESMA POVODOM GODIŠNJICE NAPADA NA KOZARAC

Ne, nisam dobro

Ne, nisam dobro, sigurno nikad neću ni biti,
znam, mi obični smrtnici, imamo ograničen rok trajanja.
I dva života da živim, teško je povezati niti,
more je prolivenih suza, bez iskrenog trunka kajanja.

U surovu stvarnost me vrate, poruke Crvenog krsta,
sve zaborave nadjača, beskrajno bodljiva žica.
Ništa me slomilo nije, ona sam posebna vrsta,
opstala da progoni, gadove sa dva lica.

Pravda je negdje daleko, skoro i ne postoji,
uzalud puste želje i naša lična nadanja.
Sudbinu daleko tamo, kupljen kadija kroji,
novac opljačkan od žrtve, negira njena stradanja.

Ne, nisam dobro, sigurno nikad ni biti neću,
sve se izopačilo, prijeti da će trajati dovjeka.
Dugo će vizionari u podne paliti svjeću,
ne bili bar na kratko, uspjeli pronaći čovjeka.

Meho Jakupović

Postovani Nijaze,

Hvala mnogo na predivnim prilozima i fotografijama kojima nas uvijek obradujes. Sve ovo sto radite danas, trag je koji ostavljate za sobom, a koji ce jednoga dana pripadati kozarackoj arhivi. Svaki put imam osjecaj da sam prosla kroz nas dragi Kozarac i zavirila pomalo u svaki njegov sokak. Vrijeme prebrzo leti, a u toj neuhvatljivoj brzini zaboravimo koliko je svaki trenutak vazan i kako ga trebamo cijeniti i po mogucnosti zabiljeziti.

Kako su govorili nasi stari, "Danas jesmo, sutra nismo.." U ovozemljskoj trci koja se sve vise pretvara u borbu za meterijalne stvari koje dominiraju, veoma se rijetko nadje vremena za dusu i cesto znacaj malih, obicnih stvari spoznamo tek kada ih pocnemo gubiti. U sustini zivimo samo za danas, jer proslost ne mozemo promijeniti, a buducnost i njenu tajnu ne mozemo unaprijed spoznati.
Vec smo to jednom iskusili na svojoj kozi, u proteklom ratu, kada smo tako brzo izgubili ono sto smo godinama sticali, a najgore od svega je gubitak ljudskih zivota.

26.04.2014
Semira Jakupovic