Izdvajamo

 

DAN BIJELIH TRAKA

AUTOR: SEMIRA JAKUPOVIĆ

Danas je Dan bijelih traka
Željeli smo da nikada ne budemo
dio ove gnusne historije,
ovoga užasnog mraka
Svjetlo se skoro i ne nadzire
a nama treba mnogo čistoga zraka

I svake godine težak kamen
neutješnu dušu pritisne
Pa zaćutim
Pa suza mi presuši
Pa hiljadu pitanja
kroz glavu mi se vrti

Šta bi bilo i kako bi bilo
Da ne bude tog kobnog maja
Krvave, ratne hajke
Koji zatvori stranice
dugogodišnje bajke

Bili bi majevi s okusom
Hašlama na usnama
S mirisom ruža iz đulistana

Familije bi sjedile na okupu u večeri rane
Djeca u krilu voljenih majki i očeva
Didovi i nane bi ih mazili i pazili
I klackali unučad na koljenima


Ovako, svi naši majevi su obojeni gorčinom
Ustvari, nijedan mjesec u godini ne odiše vedrinom
Ovako, već više od tri desetljeća živimo
A kao da živi nismo

Mora bijèlih nišana nijemo opominju
Koščice u još neotkrivenim
grobnicama čekaju
Logoraši s vidljivim
i nevidljivim ranana hodaju

Borci za pravdu opominju
A ono što je najtužnije
Djetunje oči nedužne
još spomenika nemaju

Da ne bi tog užasnog rata
Što nas je u svojim kandžama smrvio
Sve bi bilo drugačije
Ne bi ni ovaj dan duži od godine bio
Niko ne bi željan familije bio


A moglo je sve biti drugačije
Ružama bi mirisali svi naši majevi
Ne bi bili krvlju natopljeni

Paradoks našeg vremena!

Naučili smo kako da preživljavamo, ali ne i kako da živimo. Dodajemo godine životu, ali ne i život godinama.

"Paradoks našeg vremena je da imamo veće zgrade, ali kraće živce; šire puteve, ali uže vidike; trošimo više, a imamo manje; kupujemo više, uživamo manje. Imamo veće kuće, a manje porodice; više udobnosti, a manje vremena; imamo više diploma, ali manje razuma; više znanja, a manje rasuđivanja; više stručnjaka, a još više problema; više znanja u medicini, a sve manje zdravlja.

Kaže Uzvišeni: “Znajte da život na ovom svijetu nije drugo do igra, i razonoda, i uljepšavanje, i međusobno hvalisanje i nadmetanje imecima i brojem djece! Primjer za to je bilje čiji rast poslije kiše oduševljava nevjernike, ono zatim buja, ali ga poslije vidiš požutjela, da bi se na kraju skršilo. A na onom svijetu je teška patnja i Allahov oprost i zadovoljstvo; život na ovom svijetu je samo varljivo naslađivanje.” (El-Hadid, 20.)

#Lijepa_riječ