Izdvajamo

4. KONKURS ZA KNJIŽEVNU NAGRADU „MUSA ĆAZIM ĆATIĆ“ ZA NAJBOLJU BAJRAMSKU PJESMU, ZA 2019. GODINU . (4/40)

Semira Jakupović, Kozarac 3. mjesto

RAMAZAN PUTUJE S NAMA KROZ VRIJEME

Ramazan putuje s nama kroz vrijeme
Kroz sva godišnja doba
Hvala na ovoj Božjoj milosti
Što ljepotu njegovu mogu osjetiti.

Zapamtih ga s dolaskom proljeća
S prvim visibabama
I snijegom što se topi
pod zrakama ledenog sunca
sa okrečenim bijelim voćkama
I mirisom jorgovana
Kad laste se vraćaju s juga.

I u duge ljetne noći
Kako tiho u naše avlije prepune zambaka ulazi
U mirisu sijena i velike žege
Na usnama suhim strpljivih postača
U nijetu i srcima vjernika
Dok poste, kad klanjaju
I dove svoje Stvoritelju upućuju.

U djetinjstvo se tako rado vratim
I kada bih mogla to vrijeme da vratim
Tu spokojnu tišinu što mnogo govori
To iščekivanje sehura prije zore
Tu punu sofru, miris kahve iz ibrika
čekanje iftara i paljenje kandilja
U pobožnom spoju duše i tijela.

U jesenje dane kad vjetrovi sa sjevera
U pohode dolaziše
Kad lišće krošnje napušta i učini mi se
Da nemam se čemu radovati više
Ti vjerno dolaziš, nikada nas ne napuštaš
Mi tražimo smiraj u tvojim mubarek danima
Ti odagnaš tugu, ja osjetim radost
Ti duši ne daš da ostari, ti vraćaš tijelu mladost

I zimi si nam dolazio u pohode, najdraži gostu
Kratke tvoje bijahu dnevne posjete
Ali noći duge ibadetom ispunjene
Ti život u vene ubrizgaš
O nama brineš, nikada ne posustaš.

O, najdraži mjeseče u godini
Da te nema mnoge stvari ne bi spoznali
Ni gutljaj vode hladne, ni zalogaj kruha
Ne bi tako sladak bio
Toliko Božje milosti ne bi osjetili
Dajući tako malo, zauzvrat dobijamo puno…

Hvala ti, Bože, što mi ovoliko života dade
Ja ponizni tvoj sam Rob
Da osjećam ovu radost, da doživim ovu čar
Da dobijem sve ove Ramazane na dar.


Kulturno udruženje „Musa Ćazim Ćatić“ dodjeljuje PLAKETU, za osvojeno treće mjesto, Semiri Jakupović za učešće na konkursu za najbolju neobjavljenu bajramsku pjesmu.
Stoga Vam se iskreno zahvaljujemo i želimo Vam uspjeh u daljem bavljenju pisanim izražajem.

Al' mi moja mati nikad ne znade objasniti zašto ja sad nemam sadašnjosti a o buducnosti da i ne pricam. O prošlosti citam, ali je malo kasno, a da sam znao, da smo svi znali, da nam je receno, sad bi bezbeli kahvendisali kod Šide ili kod Saje cifuta il' pred Indeksom, Oazom ili u Trinestici, ko što su radili oni naši jarani, kojih više nema, prije dvadesetak godina. (Novembar 2011.)