Izdvajamo

 

U sklopu programa manifestacije „Dani Instituta za jezik“ sinoć je (utorak, 28. februar) održana u Kozarcu javna tribina o bosanskom jeziku „Pismo bratu u Kozarac“, naslovljena po bosanskoj alhamijado pjesmi kadije Hasana, iz 1775. godine. U programu su govorili dr. Jasmin Hodžić i dr. Alen Kalajdžija, koji su predstavili društveni i literarni aspekt historije bosanskog jezika, naročito kroz manje poznate činjenice o kojima se ne govori često u javnom prostoru.

Kako je ovaj program organiziran i povodom Međunarodnog dana maternjeg jezika i povodom obilježavanja Dana nezavisnosti Bosne i Hercegovine, govornici su u svojim kazivanjima isticali i to koliko je državni okvir važan za očuvanje kulture, historije, tradicije i razvoj obrazovanja te za jačanje obrazovnog sistema u cjelini, preko kojeg se država brine i o samoj sebi.

U prepunoj sali Islamskog kulturnog centra u Kozarcu prisutne je na početku programa u ime svih Kozarčana pozdravio hfz. Amir ef. Mahić, upućujući posebne zahvale gostima s Instituta za jezik UNSA, koji su našli za shodno da budu večeras baš u Kozarcu, stoga što se dešavalo, kako je kazao, da su se mogi drugi često znali ogriješiti upravo prema ovoj sredini, zanemarujući je i zaobilazeći je – a Kozarac je takva sredina koja je u svakom smislu svojim poslanjem, trudom i radom, upravo počevši od sfere bosanskog jezika i obrazovanja pa dalje, ipak zaslužila da se ovaj kraj i njemu slična mjesta posebno cijene i uvažavaju.

Naime, po odobrenju nadležnog Ministarstva prosvjete i kulture, od 2002. godine u Kozarcu kao povratničkom mjestu u školi se bez smetnje u kontinuitetu već više od dvije decenije uči bosanski jezik, što je primjer za svaku pohvalu, naročito kada imamo u vidu da to nije omogućeno u mnogim drugim našim povratničkim mjestima širom Bosne i Hercegovine.

Institut za jezik

Hoce li ikad oprostiti,

Beco i Sadeta Medunjanin, ko smije oprostiti u ime njihovog Harisa, Ko ce oprostiti umjesto nastavnica: Velide i Asime Mahmuljin, hoce li im ikad oprostiti moj jaran Kockar ili moj Braco, ko ce im oprostiti u ime Damira Blaževica -Kroke, Hasana Mujicica Didinog, Brace i Mirse Bejdinih sinova, Zile i Ilkana iz Kozaruše, Muamera Kulenovica, Zoke i Ante Murgica, Mensurke Poljak i Majde Zulic, Ko ce oprostiti u ime Salke Sinanagica-Žutog ili u ime Ermina i Hirzada Bešica il’ Ademovic Emira, Hoce li iko smjeti oprostiti u ime Ekrema, Nedada i Velida, sinova Muhameda ef. Bešica, ili u ime trojice sinova majke Mejre ili trojice sinova majke Redžepe Oruc, ili trojice sinova Subhe Alic, njenog Zice, Zilhe i Bahrije ili Mehinih Ene i Ekrema, ko može oprostiti u ime šestorice Forica ili kompletne porodice Taiba Forica, ko u ime Eniza Blaževica koji je živ zapaljen u Kozarcu. Ko ce oprostiti u ime svih onih nevino pobijenih cijih se imena ne mogu sjetiti u ovom trenu?