Izdvajamo

 

Vojska RS prvi put u selo Zecovi kod Prijedora došla je 23. jula 1992. godine i odvela sve punoljetne muškarce. Ubijeno je 150 civila bošnjačke nacionalnosti, a počinjena su mučenja, seksualna zlostavljanja i druga nečovječna djela nad civilima ovog prijedorskog sela.

Suđenje za ove zločine je počelo 2015. godine, a danas je dobilo svoj epilog. U Sudu Bosne i Hercegovine je izrečena prvostepena presuda jedanaestorici optuženih bivših pripadnika tzv. vojske RS. Najviše svjedoka Tužilaštva govorilo je o ubistvu 32 žena i djece u zaseoku Gradina, nakon čega su tijela uklonjena u masovnu grobnicu i još uvijek nisu nađena.

Pet optuženih osuđeno je na 59 godina zatvora zbog zločina protiv čovječnosti, a niko od njih nije prisustvovao izricanju presude.

Prvooptuženi Dušan Milunić zvani Bizon osuđen je na 12 godina zatvora. Nije se pojavio na izricanju presude, a njegova odbrana kazala je da je on nedavno pozvan u svojstvu osumnjičenog i u drugom predmetu, da mu je ugašen telefon te da ne znaju gdje se nalazi Ilija Zorić dobio je najvišu kaznu zatvora, a osuđen je na 20 godina. Zoran Stojnić osuđen je na osam godina, Zoran Milunić na 14 godina, a Ljubiša Četić na pet godina.

Preživjeli i porodice žrtava su razočarane i nezadovoljne.

Edin Ramulić rođen je u Prijedoru, u ratu je bio zarobljen u zloglasnom logoru Trnopolje, a nakon razmjene je završio u jedinicama Armije BiH u srednjoj Bosni gdje je teško ranjen. U prijedorskom logoru Keraterm su mu ubijeni otac i brat te još nekoliko članova šire porodice. Jedan je od organizatora Dana bijelih traka u Prijedoru.

Ramulić je u razgovoru za portal Radiosarajevo.ba kazao da nije zadovoljan trenutnim stanjem u bosanskohercegovačkom pravosuđu.

“Neke stvari ovdje ni prije 15 godina nisu bile dovedene u red, sada je ovdje potpuna atrofija. Sve pokazuje da je potrebna jedna ozbiljna reforma ove najvažnije pravosudne institucije, barem kada je u pitanju procesuiranje ratnih zločina. Bilo je veoma poražavajuće slušati slabašan glas predsjedavajućeg Sudskog vijeća koji nije imao ni kolege tu da ga zamijene. Sud nije bio u stanju da obezbijedi prisustvo nijednog od optuženih. To je veoma loša slika koja govori o nemoći Suda“, rekao je Ramulić.

Ističe da Tužilaštvo Bosne i Hercegovine za osam godina nije iznijelo nijedan dokaz za udruženi zločinački poduhvat, što je konstatovao Sud.

Kaže da je ‘potpuna pravna besmislica’ to što se iznova za zločine u svakom selu mora dokazivati da postoji udruženi zločinački poduhvat iako je to dokazano i pred međunarodnim sudovima.

“Visina kazni je posebna priča jer je uvijek umanjena za jednu trećinu. I ovaj koji je dobio 20 godina, ako i dođu do njega, kazna će mu biti umanjena za jednu trećinu najvjerovatnije. Došli smo s nekom nadom u pravdu, ne znam sada koliko to ima smisla. Razočarani smo”, kaže Ramulić u razgovoru za portal Radiosarajevo.ba.

    "Ne očekuje puno ni od žalbe koju će Tužilaštvo uložiti u roku od 15 dana, kako je propisano zakonom.

“Dopustili smo da otjeramo strane sudije i tužioce. Ovo pokazuje da mi nemamo dovoljan broj kvalitetnih i sposobnih tužilaca koji mogu odgovoriti na sve ovo. U ovih 15 dana skoro je nemoguće da jedan čovjek (op.a. tužilac) pripremi neku ozbiljnu žalbu jer on radi i na drugim predmetima”, kaže Ramulić.

Ne vidi, kako kaže, način na koji će se stanje u pravosuđu poboljšati, smatra da ćemo imati samo još veću atrofiju.

RADIOSARAJEVO.BA

Postovani Nijaze,

Hvala mnogo na predivnim prilozima i fotografijama kojima nas uvijek obradujes. Sve ovo sto radite danas, trag je koji ostavljate za sobom, a koji ce jednoga dana pripadati kozarackoj arhivi. Svaki put imam osjecaj da sam prosla kroz nas dragi Kozarac i zavirila pomalo u svaki njegov sokak. Vrijeme prebrzo leti, a u toj neuhvatljivoj brzini zaboravimo koliko je svaki trenutak vazan i kako ga trebamo cijeniti i po mogucnosti zabiljeziti.

Kako su govorili nasi stari, "Danas jesmo, sutra nismo.." U ovozemljskoj trci koja se sve vise pretvara u borbu za meterijalne stvari koje dominiraju, veoma se rijetko nadje vremena za dusu i cesto znacaj malih, obicnih stvari spoznamo tek kada ih pocnemo gubiti. U sustini zivimo samo za danas, jer proslost ne mozemo promijeniti, a buducnost i njenu tajnu ne mozemo unaprijed spoznati.
Vec smo to jednom iskusili na svojoj kozi, u proteklom ratu, kada smo tako brzo izgubili ono sto smo godinama sticali, a najgore od svega je gubitak ljudskih zivota.

26.04.2014
Semira Jakupovic