Izdvajamo

 

Desetine migranata iz Azije i Afrike utope se svake godine u rijekama između Srbije, Bosne i Hercegovine i Hrvatske. Samo nekoliko njih bude identifikovano. Još manji broj se vraća svojim porodicama u zemlje porekla.

Većina njih je sahranjena na lokalnim grobljima, bez uzimanja uzorka za DNK analizu. To zapravo znači da njihove porodice nikada neće saznati šta im se dogodilo niti gdje su im grobovi. Ako se jednog dana pojave na Balkanu tražeći svoje rođake, zbog nedostatka evidencije, institucije neće znati koju grobnicu da ekshumiraju. Riječ je o zapuštenim grobovima, u udaljenim dijelovima lokalnih groblja. Često su obrasli travom i zatrpani smećem. Ovdje se čak ni mrtvi ne tretiraju s poštovanjem.

Zalaganjem aktivista nekoliko slučajeva je riješeno i porodice su dobile zaključak koji im je bio potreban. Dok su procedure identifikacije i vraćanja tijela veoma komplikovane i finansijski nedostižne za porodice, institucije ne žele da učestvuju. Nadu pružaju pojedinci iz sistema koji svjesno krše zakonske procedure da bi pomogli porodicama.

Ovaj dokumentarni film je realizovan uz pomoć Journalismfund Europe. Sniman je na 18 lokacija u tri države. Premijerno je prikazan 9. decembra na festivalu "Dani Srđana Aleksića" u Banjaluci.

Produkcija
eTrafika.net

 

"Vidiš ovu moju podignutu ruku, koja kao kameni cvijet osta, da svjedoči zločin vaš...
Vidiš ovaj cvijet sa latica pet, to je dokaz protiv vas, koje je vrijeme sačuvalo...
Vidiš li i čuješ vapaj moj, preklinjanje moje da me u životu ostavite...

Ova ruka moja osta podignuta, da te sjeća, i da pamtiš, da ti strah od Božije kazne ispunjava i noći i dane...

Predajem te Bogu Svemogućem ubico tijela i duha moga, neka ti Bog sudi, a ja ti oprostiti neću...."

Taif Rose 2013

Opširnije...