Izdvajamo

 

Desetine migranata iz Azije i Afrike utope se svake godine u rijekama između Srbije, Bosne i Hercegovine i Hrvatske. Samo nekoliko njih bude identifikovano. Još manji broj se vraća svojim porodicama u zemlje porekla.

Većina njih je sahranjena na lokalnim grobljima, bez uzimanja uzorka za DNK analizu. To zapravo znači da njihove porodice nikada neće saznati šta im se dogodilo niti gdje su im grobovi. Ako se jednog dana pojave na Balkanu tražeći svoje rođake, zbog nedostatka evidencije, institucije neće znati koju grobnicu da ekshumiraju. Riječ je o zapuštenim grobovima, u udaljenim dijelovima lokalnih groblja. Često su obrasli travom i zatrpani smećem. Ovdje se čak ni mrtvi ne tretiraju s poštovanjem.

Zalaganjem aktivista nekoliko slučajeva je riješeno i porodice su dobile zaključak koji im je bio potreban. Dok su procedure identifikacije i vraćanja tijela veoma komplikovane i finansijski nedostižne za porodice, institucije ne žele da učestvuju. Nadu pružaju pojedinci iz sistema koji svjesno krše zakonske procedure da bi pomogli porodicama.

Ovaj dokumentarni film je realizovan uz pomoć Journalismfund Europe. Sniman je na 18 lokacija u tri države. Premijerno je prikazan 9. decembra na festivalu "Dani Srđana Aleksića" u Banjaluci.

Produkcija
eTrafika.net

 

Malena Maida Bašić, djevojčica od jedanaest godina, sjedila je na skemliji koju joj je od drveta napravio otac Ibrahim. Skrivali su se osam mjeseci u šumi Kozare. Tog hladnog zimskog jutra, 12.februara 1993.godine, ispred šatora od cerade i najlona, jela je grah sa udrobljenim bajatim kruhom. Zavladala je potpuna tišina. Vojnici su ih opkolili i prišli na dvadesetak metara. Kada je zapucalo prvi je pao njen otac. Osjetila je oštar bol u stomaku i strovalila se na leđa. Pokušala je da dozove majku Mirsadu ali glas je ostao u grlu. Gledala je kako meci kidaju komadiće odjeće sa majčinih grudi dok istrčava iz šatora. Maidini prstići stezali su kašiku. Tanjir se nije prevrnuo. Pokušala je udahnuti ali bolni grč iz stomaka nije dao. Vid joj se mutio i mogla je prigušeno čuti jedino još vrisak brata Mirsada koji pokušava pobjeći. Dječijim grudima prostrujao je zadnji drhtaj.

Piše: Edin Ramulić

* Opis zadnjih trenutaka života djece u tekstu baziran je na autentičnim forenzičkim, sudskim i informacijama dobijenim od očevidaca.