Izdvajamo

 

Krajem ovog mjeseca u Prijedoru će se obilježit Dan bijelih traka i odati spomen ubijenima 1992. godine, među kojima je bilo i 102 djece. Kako je njihovim roditeljima danas u ovom gradu, šta im budi traume, te da li povratnici danas napuštaju ovaj grad zbog prošlosti ili drugih razloga pokušali smo saznati u ovom izdanju.
Povratnici u Prijedoru osjećaju sve veći strah i nesigurnost zbog veličanja ratnih zločinaca kao i sve većeg revizionizma ratne prošlosti te desničarskih organizacija koji negiraju zločine. Sve ovo, zajedno sa lošom političkom i ekonomskom situacijom dodatno otežava život povratnika bošnjačke i hrvatske nacionalnosti. Osim toga, spomenik ubijenoj djeci Prijedora nikada nije izgrađen što usporava suočavanje s prošlošću kao jednim od stubova tranzicione pravde i pomirenja. Povratnici gube nadu i ponovno odlaze iz Prijedora, ostavljajući za sobom prazne obnovljene kuće, a odlazak mladih naročito zabrinjava.

BIRN

 

"Ovdje je bila nagrada smrt. Kroz šta su prolazili logoraši, porodice žrtava, nijedna knjiga, nijedan film ne može opisati.
Mi koji smo imali čast i privilegiju da preživimo torture, preživimo logore, nama je u amanet ostavljeno da svjedočimo, da pričamo, da pozivamo sve one koji su preživjeli torturu, patnje, mučenje, logore, torturu u kućama, u dvorištima, avlijama, da pričaju o tome. To je borba za istinu, to je sprečavanje ponavljanja. Ono što smo mi prošli nebi trebalo smjela i ne trebaju preživjeti naša djeca. Istina na zločine u Trnopolju i sve druge logore ne smije biti zaboravljena." Kazao je Jasmin Mešković, predsjednik Saveza logoraša BiH.

26.05.2017. god.