Izdvajamo

Izgradnja mira najčešće je alat kojim se služe razne organizacije i pojedinci kako bi transformirali narative u određenim društvima a sve s ciljem održavanja stalnog mira i pomirenja. Nakon svega što se desilo u Bosni i Hercegovini, aktivnosti vezane za izgradnju mira bile su neizbježne i od velike važnosti, pogotovo među mladim ljudima.

Jedna organizacija koja se upravo bavi tom tematikom jeste Most Mira. Ova organizacija, sa sjedištem u Londonu, kako neki kažu, u procesu pomirenja doprinijela je više nego mnoge institucije čiji je to osnovni zadatak. Most Mira radi na izgradnji mostova, odnosno povezivanju djece i mladih koji dolaze iz inače homogenih lokalnih zajednica, posebice u ruralnom dijelu sjeverozapadne Bosne i Hercegovine.

Jedan zanimljiv aspekt rada na promociji pomirenja i suživota kojim se bavim Most Mira jesu pozorišni projekti koji okupljaju osnovnoškolce i srednjoškolce iz prijedorske regije s ciljem izgradnje mira kroz umjetnost. Razgovarali smo s Medinom Ramić, predsjednicom Skupštine omladinskog savjeta Prijedora i djevojkom koja je od 2016. godine aktivno uključena u organizaciju događaja Mosta Mira i pozorišnih projekata.

Kako Medina kaže, Most Mira, na čijem prvom događaju je sudjelovala 2016. godine, otvorio joj je vrata za mnoge mogućnosti i u njoj probudio ljubav prema pozorištu, filmu i fotografiji. Kako kaže, njeni učitelji – voditelji projekta, Maja Milatović-Ovadia, Kemal Pervanić i ostatak tima koji dolazi iz Velike Britanije i ostatka BiH, pomagali su im u ostvarenju projekata i pružali im nesebičnu podršku u procesu.

„Ja sam, konkretno, radila na četiri pozorišne predstave, kratkometražnom filmu Pustinja Bosna, izložbi fotografija koja je izložena u muzeju Tate Modern u Londonu, te sam bila facilitator predstave Romeo i Julija“, rekla nam je Medina. Na pitanje tematike pomenutih projekata, ispričala nam je kako su posebno ponosni na film Pustinja Bosna koji problematizira odlazak mladih iz BiH, koji je jako vidljiv i osjetan u sjeverozapadnom dijelu države u kojem se oni nalaze. Tema izložbe koja je dospjela do Tate Moderna jeste Svakodnevni život u Prijedoru, s naglaskom na okoliš. Medina nam kaže da je postalo nevjerovatno da mladi provode vrijeme na ruševinama nekadašnjih fabrika, radnih mjesta njihovih očeva i djedova, slave rođendane tik pored srušenih objekata, piju kafe pored deponija smeća – a cjelokupna situacija bez aktivizma mladih bit će još gora. A mladi poput Medine ne žele sve prepustiti slučaju i zato su htjeli skrenuti pažnju javnosti na okolišne probleme u Prijedoru.

No, prema riječima naše sagovornice, najvažniji uspjeh svih projekata u organizaciji Mosta Mira, nisu hvalospjevi o projektima koje rade, nego jedan totalno drugi aspekt i rezultat projekata koji je zapravo ispunjenje osnovnog cilja Mosta Mira, a to je pomirenje i izgradnja suživota. „Da nije bilo projekta Most Mira, ne bih bila ovoliko zainteresirana za aktivizam, ne bih upoznala svoju najbolju drugaricu Slađanu, koja je također sa mnom sudjelovala na svim projektima, a što je najvažnije – nekada nismo mogli zamisliti da se djeca iz Kozarca i Omarske druže i rade na jednoj predstavi poput Shakespearove Romea i Julije zajedno, ali Most Mira je zaista učesnike i učesnice projekata ponukao na prelazak tih nevidljivih etničkih i nacionalnih granica“ – sa zadovoljstvom u glasu nam govori Medina.

Umjetnost je samo jedan od načina na koji možemo kreirati promjene u društvu, to su iskoristili mladi iz Prijedora putem Mosta Mira. Vidimo da, ipak, u ovakvim slučajevima pozorišne daske postaju daske koje pomirenje znače.

civilnodrustvo.ba

Hoce li ikad oprostiti,

Beco i Sadeta Medunjanin, ko smije oprostiti u ime njihovog Harisa, Ko ce oprostiti umjesto nastavnica: Velide i Asime Mahmuljin, hoce li im ikad oprostiti moj jaran Kockar ili moj Braco, ko ce im oprostiti u ime Damira Blaževica -Kroke, Hasana Mujicica Didinog, Brace i Mirse Bejdinih sinova, Zile i Ilkana iz Kozaruše, Muamera Kulenovica, Zoke i Ante Murgica, Mensurke Poljak i Majde Zulic, Ko ce oprostiti u ime Salke Sinanagica-Žutog ili u ime Ermina i Hirzada Bešica il’ Ademovic Emira, Hoce li iko smjeti oprostiti u ime Ekrema, Nedada i Velida, sinova Muhameda ef. Bešica, ili u ime trojice sinova majke Mejre ili trojice sinova majke Redžepe Oruc, ili trojice sinova Subhe Alic, njenog Zice, Zilhe i Bahrije ili Mehinih Ene i Ekrema, ko može oprostiti u ime šestorice Forica ili kompletne porodice Taiba Forica, ko u ime Eniza Blaževica koji je živ zapaljen u Kozarcu. Ko ce oprostiti u ime svih onih nevino pobijenih cijih se imena ne mogu sjetiti u ovom trenu?