Izdvajamo

 

Fikret Hodžić, istinska legenda bosanskohercegovačkog Bodybuildinga.

Fikret je do 39. godine života imao svijet na dlanu. Najbolji bilder ovih prostora do početka devedesetih, osvojio je doslovno sve što se u ovom sportu može osvojiti.
Petnaest uzastopnih titula prvaka bivše Jugoslavije, bio je prvak Mediterana, vicešampion Evrope i treći u svijetu u srednjoj kategoriji.
A onda je u julu 1992. godine ubijen. U neposrednoj blizini porodične kuće, u istom onom Trnopolju koje je Fikret sportom proslavio.

Ipak, njegova djela i dubok trag koji je ostavio u takmičarskom bodybuildnigu naše zemlje ostaju da žive i dalje.
Da Fikret nije zaboravljen dokaz su njegovi prijatelji iz svih krajeva Bosne i Hercegovine, a koji su juče posjetili njegov mezar da obilježe 32 godine od ubistva legende. Godišnjicu njegovog ubistva smo obilježili malo ranije, kaže njegova supruga Suada, jer Fikret je ubijen 09.Jula 92. ali iz određenih razloga ovo obilježavanje se pomjerilo na 07.Juli. Naglašavaju da je Fikret doprinio da se čuje za Trnopolje, Kozarac i Prijedor u cijelom svijetu.

Na obilježavanje su pristigli njegovi prijatelji iz Kozarca, Prijedora, Sanskog Mosta, Knežice (Strigova)... Lijepo je bilo slušati priće, dosjetke i iskustva koja su Fikretovi prijatelji doživljavali sa njim. Volio je puno da radi ali i da se druži sa rajom.

Zumreta Jakupović se prisjeća tog dana 9.jula 1992. "Ubiše ga pred našim očima. Od mog djevera na konjska kola bila pšenica natovarita, on (Fikret) izašao da prospe vikend. Natjeraše ga da stavi na kola i samo ga prevedoše, neznam tačno oko 30 metara, uglavnom Ramina i Dervišina kuća bila i tu su ga preveli i odmah ga ubiše. Nisam poznavala nikog jer oni su za tih mjesec dana postali skroz čupavi, imali kape preko lica, rukavice, pa nebi svoju djecu poznao.

"Vidiš ovu moju podignutu ruku, koja kao kameni cvijet osta, da svjedoči zločin vaš...
Vidiš ovaj cvijet sa latica pet, to je dokaz protiv vas, koje je vrijeme sačuvalo...
Vidiš li i čuješ vapaj moj, preklinjanje moje da me u životu ostavite...

Ova ruka moja osta podignuta, da te sjeća, i da pamtiš, da ti strah od Božije kazne ispunjava i noći i dane...

Predajem te Bogu Svemogućem ubico tijela i duha moga, neka ti Bog sudi, a ja ti oprostiti neću...."

Taif Rose 2013

Opširnije...