Izdvajamo

 

U Prijedoru je u organizaciji Saveza logoraša u Bosni i Hercegovini, Saveza udruženja logoraša regije Banjaluka, Udruženja logoraša "Prijedor '92" i Udruženja logoraša Kozarac obilježena 31. godišnjica najvećeg zločina u koncentracionom logoru Keraterm.

Tokom ljeta 1992. kroz ovaj je logor prošlo oko tri hiljade civila bošnjačke i hrvatske nacionalnosti, a posmrtni ostaci ubijenih pronađeni su u masovnim grobnicama Stari Kevljani, Jakarina Kosa i Tomašica. Za mnogima se još traga.

U samo jednoj noći, sa 23. na 24. juli, iz sobe broj tri logora Keratrerm ubijeno je oko 200 logoraša. Njih 370 je ubijeno ukupno u ovom logoru, što preživjele obvezuje da se svake godine okupe i podsjete na teške zločine koji su ovdje počinjeni.

Mirsada Džolić iz Prijedora i danas se s bolom prisjeća tog ljeta 1992. godine i Keraterma u kojem joj je ubijen muž, a i sama je prošla sve logorske patnje.

“Izgubila sam 28 najbližih, oca, mater…, još tragam za posmrtnim ostacima majke i oca. Nisam bila ovdje 24 godine. Drugi put dolazim i sve mi je teže i teže, silovana sam u Trnopolju, šta da vam kažem… Ja sam 12 puta bila u Hagu, svjedočila. Teško je, to je katastrofa, ali, opet, nisam se predavala jer imam djecu, ja sam imala 29, a muž 33 godine kada je ubijen, stvarno mi je teško”, kazala je Džolić dodavši kako “niko nikada ne treba zaboraviti patnje logoraša”.

“Nikad nisam ni pomislila da ću ovo sa 29 godina preživjeti, biti u logoru, biti tučena, silovana, bodena nožem, leđa su mi izbodena, noge od tuče… A, opet, samo sam na djecu mislia, djevojčice deset i pet godina… Svu sam porodicu izgubila, još da meni šta bude, šta bi one, samo sam o tome mislila”, kazala je Džolić i kroz suze dodala: “Kad god dođem i u ovu ‘trojku’, pogledam, kao da je sad bilo. Njega su tukli, izbili zube, vezali žicom, našla sam tako i kosti vezane žicom, samo je rekao – mene nema više, čuvaj mi djecu, i nikad ga više nisam vidjela. Nađen je u jami Kevljani, samo četiri kosti.”

U prijedorskim logorima bilo je zatočeno oko 30.000 Prijedorčana, 3.000 ih je ubijeno. Posmrtni ostaci nađeni su u 503 grobnice u deset općina u tri države, a još se traga za posmrtnim ostacima 471 Prijedorčanina.

AA/foto Nijaz-Caja huremović

Draga braćo i sestre, vama poručujem da se nikoga osim Uzvišenog Allaha ne bojite i da istinu ni od koga ne krijete, već je svim ljudima oko sebe uporno govorite. Ne sjećajte se šehida svojih samo učenjima Kur'ana i dova, već ih se sjećajte vašim svjedočenjima o njihovoj nevinosti i komšijskoj krvoločnosti. Sjećajte ih se upiranjem prsta u njihove ubice. Sjećajte ih se svjedočenjem na sudovima. Sjećajte ih se tako što ćete djecu i unučad svoju učiti ko ih je ubio. Čuvajte ova polja koja su krvlju njihovom natopljena. Čuvajte ovu planinu po kojoj su kosti njihove rasijane. Čuvajte državu Bosnu i Hercegovinu zbog koje su oni ubijani. Budite ponosni na vjeru svoju čistu, naciju svoju hiljadugodišnju, jezik svoj bosanski! Budite ponosni na šehide svoje, bilo one koji su svoje živote izgubili nakon agresorskog upada ili one što se boriše u redovima armije Republike Bosne i Hercegovine.

Mr. Amir ef Mahić
25.05.2017. god.