Izdvajamo

 

U Prijedoru je obilježeno 30 godina od zločina koji su tadašnje organi SDS-a Prijedor proveli nad logorašima bošnjačke i hrvatske nacionalnosti, a nakon oružanog i nasilnog preuzimanja vlasti u maju 1992. godine, prenosi Anadolu Agency (AA).


Pored logora “Omarska” i “Trnopolje” logor “Keraterm” je bio jedan od najozloglašenijih.

“Provođenjem kontinuiranog terora i protjerivanja nesrpskog stanovništva sa ovih područja, skoro 3.000 stanovnika je prošlo neopisive torture koncentracijskog ‘Logora smrti – Keraterm’, a oko 300 logoraša je u ovom logoru položilo svoje živote u torturama i agresiji na našu jedinu državu Bosnu i Hercegovinu”, saopštio je Savez logoraša u BiH.

 

Logor je formiran na mjestu prijeratne tvornice keramike u Prijedoru, u prostorijama koje su prethodno korištene kao skladišta gotovih proizvoda, označena brojevima od jedan do četiri. To označavanje je ostalo i u periodu rada logora, o čemu su, pred sudom u Hagu, svjedočili brojni, svjetski poznati logoraši logora Keraterm, kao što su Fikret Alić, Jusuf Arifagić i drugi.

“Na ovaj dan, prema izjavama logoraša, uprava i čuvari logora su u takozvanu “tricu“ prvo pustili izduvne gasove i dim, da bi natjerali logoraše da nasilno izađu na ulazna vrata, a onda su organizovano, sređenom mitraljeskom vatrom, na licu mjesta ubili više od 190 logoraša logora Keraterm”, podsjeća Savez logoraša u BiH,

Međunarodni krivični sud za bivšu Jugoslaviju (ICTY) u Hagu je dokazane zločine u Keratermu naveo i u optužnici protiv predsjednika Srbije, Slobodana Miloševića, ali zbog njegove smrti postupak je prerano okončan. Osim ovoga, mnogi od odgovornih lica iz tadašnje civilne i vojne vlasti RS i Prijedora, te paravojnih jedinica, uprave i čuvara logora, su pravomoćno proglašeni krivim i kažnjeni dugotrajnim zatvorskim kaznama.

“Kaznama koje su svjetska potvrda i definitivna osuda, ali svakako nikada i adekvatna satisfakcija za torture i neljudske postupke koje su isti uzrokovali logorašima i njihovim porodicama. Tijela ubijenih logoraša iz logora smrti Keraterm su kasnije skupljana po različitim grobnicama Tomašice, Starih Kevljana i Jakarine Kose…”, ističu iz Saveza logoraša u BiH.

Dodaju da sve to, kao i zadnja kolektivna dženaza 16 nevinih žrtava, u Kamičanima, samo su ponovo potvrda da još uvijek “država nije odala minimum priznanja žrtvama torture, koje su svoje živote, dijelove tijela i duha trajno položili u temelje naše Bosne i Hercegovine.”

“Još uvijek, država nije ispunila svoju obavezu prema logorašima i prema istini, konačnim donošenjem adekvatnog Zakona o žrtvama ratne torture, kako na federalnom, tako i na državnom nivou. A godine prolaze, a svjedoci odlaze, a obaveza ostaje. A kad se nešto iskreno hoće, onda se zaista i može, nađe se način…”, poručuju iz Saveza logoraša u BiH.

federalna.ba/AA

Na prostoru bivšeg logora Keraterm izložena je instalacija sa imenima 815 zatočenika koji su ubijeni ili zadnji put viđeni u logorima Keraterm i Omarska.

Instalacija nosi naziv „Prijedorski logori smrti“ i to je odrednica kojom su logore Kareterm i Omarska opisivali u Tribunalu u Hagu. Po prvi put se na jednom mjestu nalaze imena svih ubijenih i nestalih zatočenika Keraterma i Omarske kao najilustrativniji dokaz da to zaista i jesu bili logori smrti.

Prvobitno je instalacija trebala biti izložena na glavnom gradskom trgu u Prijedoru, 26. maja na tridesetu godišnjicu od osnivanja logora ali gradske vlasti nisu dopustile njeno postavljanje. Period u kojem će instalacija biti postavljana poklapa se sa datumima u kojima su počinjeni neki od najvećih zločina u Prijedoru: zločini u naseljima na lijevoj obali rijeke Sane, zločin u selu Briševo, masakr u prostoriji broj 3 Keraterma, julski zločin iza Bijele kuće u Omarskoj, te ubijanje nad jamom Hrastova glavica 124 zatočenika ova dva logora.

Foto: Nijaz-Caja Huremović

"Ovdje je bila nagrada smrt. Kroz šta su prolazili logoraši, porodice žrtava, nijedna knjiga, nijedan film ne može opisati.
Mi koji smo imali čast i privilegiju da preživimo torture, preživimo logore, nama je u amanet ostavljeno da svjedočimo, da pričamo, da pozivamo sve one koji su preživjeli torturu, patnje, mučenje, logore, torturu u kućama, u dvorištima, avlijama, da pričaju o tome. To je borba za istinu, to je sprečavanje ponavljanja. Ono što smo mi prošli nebi trebalo smjela i ne trebaju preživjeti naša djeca. Istina na zločine u Trnopolju i sve druge logore ne smije biti zaboravljena." Kazao je Jasmin Mešković, predsjednik Saveza logoraša BiH.

26.05.2017. god.