Piše: Alma Ćirkić

Volim praznike. Ne mogu si pomoći. Od svakog ukradem ponešto i rado primjenim.
Eto pred vratima još jedan Božić. Pravoslavni. Slavi se kao uspomena na dan rođenja Isusa Hrista, sina Božijeg, spasitelja svijeta. Praznik je to koji slavi radjanje novog života, djecu, djetinjstvo i roditeljstvo. Zato i jeste ukrašen najljepšim običajima, običajima koji za cilj imaju umoliti Boga da sačuva i uveća porodicu i imanje domaćina.
Ja bih ovim tekstom da vas podsjetim na to. Ne dozvolite da crkvu i vjeru gledate kroz pojedince koji se ne ponašaju onako kako narod od njih očekuje. Njihova je to nemoć, ne vaša.
Prave vrijednosti su nam date. Na nama je da ih prepoznamo i odlučimo da li ćemo ih prihvatiti ili ne.
Po mom skromnom mišljenju, najjaču poruku šalju sljedeći običaji
-Ko se tokom godine sa nekim zavadio, na Badnji dan sa njim treba da se izmiri.
-Na Badnji dan valja sve pozajmljene stvari i dugove vratiti.
-Tog dana valja posaditi neku biljku jer se vjeruje da će se sigurno primiti.

Najljepši božićni običaj je svakako mirboženje s težnjom da se održi mir i prekine zavada među ljudima, pozdrav: Mir božji, Hristos se rodi!, rukovanje i ljubljenje, jer Božić je dan opšteg mirenja i praštanja.
Dobro je, kažu, na Božić, poslije ručka, početi nešto novo. Valjda se otvori srce, raznježi ga sreća i dobrota, probudi se ljudskost u nama. Muškarce su tada učili da jašu konje, djevojke da pletu, započinjali bi bilo kakav posao, s ciljem da budu vrijedni i da im poslovi idu od ruke.
Vrijeme poslije ručka je idealno vrijeme za razmisliti i sjetiti se riječi Patrijarha Pavla. Možda mnogi u njima nađu snagu i smjernice za dalje. U današnje vrijeme, smjernice su nam neophodne. U moru pogrešnih interpretacija vjere i vjerovanja, lijepo je prisjetiti se iskonskih vrijednosti.
„-Čovjek ne može birati vrijeme u kojem će se roditi i živjeti. Od njega ne zavisi ni od kojih roditelja, ni od kog naroda će se roditi, ali od njega zavisi kako će on postupati u datom vremenu: da li kao čovjek ili kao nečovjek, bez obzira na to u kojem narodu i od kojih roditelja.
-Nama je bolje da nestanemo kao ljudi, nego da opstanemo, biološki da preživimo kao zločinci i neljudi.
-Ne branimo se od tuđeg zla, zlom u sebi.
-Ne zaboravimo nikada da je zlo uvijek kratkog vijeka i samo naizgled uspješno i blistavo. Zato na zlu, lukavstvu, prevari, ne treba zasnivati ništa, pogotovo ne život.“

Ako ste grešni, pokajte se za grijehe. Ne reče li upravo Otac Tadej da je svaki grijeh oprostiv osim grijeha nepokajanja?
Zašto insistiram na okretanju Bogu?
Jer smatram da ako je neko dobar čovjek, ne znači da je dobar vjernik. Mnogo je dobrih ljudi medju ateistima. Medjutim, opredjeljenje da budete dobar vjernik od vas čini dobrog čovjeka. Istinska vjera ne promoviše mržnju i na navodi na zlo. Samo na dobrotu. A dobrote i dobrih ljudi u današnje vrijeme, nikad dosta!
Sretni vam praznici!