Izdvajamo

Sta reci za ovu heftu, osim da je bila onako tmurna, da je mraz koji je bio prije desetak dana  puno ostetio sljivu, breskvu i haslamu (tresnju).Jabuke i kruske ako nebude novog mraza ce dobro da rode. Prosli vikend je puno nase raje, koji su dosli za ove praznike,  otislo nazad u druge zemlje.

Bas kad sam vec navikao na svoje komsije a oni odose. U svoj onoj zurbi, da se sto vise uradi a i obidje, uspjeli smo popiti oprostajnu kahvu prije polaska.

 

Hasan Menkovic nam je dosao iz Belgije. Prica mi Hasan kako je on gore u Belgiji samo fizicki, a u dusi i mislima uvijek u Kozarcu i njegovim Menkovicima i Kenjarima. Dok dodje sa posla  ide prvo prema stolu gdje je njegov kompjuter da pregleda kozaracke internet stranice, da vidi sta ima novo, pa tek onda ide da vecera. Pa se malo nasalio kad mi rece da cetvrtkom kad ja zakasnim sa objavljivanjem "cetvrtaka" i on zakasni sa vecerom.

Ovo je vrijeme kad je najljepse hodati nasim sokacima. Kud god da krenes sve mirise, behari, trava, maslacak i jos mnoge vrste cvijeca koje su vec dospjele.

Mene ovi fazani cesto prepadnu. Kad hodam po vocnjaku ja ih neprimjetim i kad budem blizu njih oni iznenada prhnu i pustaju one svoje glasove. Ovog sam fotografisao kroz prozor a kad sam otvorio prozor vec je pobjegao.

Ovih dana javila mi se Semira Jakupovic sa pitanjem kako da uruci pomoc koju je ona sakupila za Adela Elkazovica. Dao sam broj telefona od Adelovog oca Ekrema. Mama od Semire je stupila u kontakt sa Ekremom i predala donaciju.
Donaciju od 100  funti i 60 KM uputila je Safija (Hajra )Halak, a donatori su sljedece osobe:
1. Huskic Enver 50 KM
2. Susic Irfan Ł15
3. Jakupovic Samira Ł15
4. Jakupovic Sabiha Ł10
5. Jakupovic Semira Ł10
6. Dizdarevic Azra Ł10
7. Dzafic Merima Ł10
8. Majdanac Hasnija Ł10
9. Fazlic Vahida Ł10
10. Jusufovic Suada Ł5
11. Kahrimanovic Jasna Ł5

Adelu Elkazovicu zelimo sto brze ozdravljenje.
Srdacan pozdrav,
Semira

Zadnje dvije hefte su odrzavani zborovi gradjana, po mjesnim zajednicama, gdje su birani novi clanovi savjeta mjesnih zajednica. U Kamicanima je bio ponovljeni zbor gradjana zato sto na prvom zboru nije bilo kvoruma pa se nisu mogle donositi vazece odluke.

Ni na ponovljenom zboru nije bilo dovoljno gradjana da bi se mogle donositi odluke koje bi bile vazece.

Odrzan je jedan neformalni sastana na kom  se moglo cuti puno razlicitih misljenja. Uglavnom,gradjani su nezadovoljni sa nacinom izbora savjeta i brojem clanova. Izrazena je sumnja u vjerodostojnost izbora clanova savjeta u izbornoj jedinici Babici koji je odrzan 2010. godine. Pitaju se svi, kako je to moguce da je zbor gradjana odrzan a da niti jedan Bosnjak nije znao za taj zbor. Mislim da i ovaj nedolazak na zbor pokazuje koliko su gradjani nezadovoljni sa stanjem u Kamicanima. Mnogi su misljenja da su gradjani bojkotovali ovaj zbor iz nezadovoljstva.

Na zboru gradjana sam sreo, Reufa Filovica a mi ga zovemo Repa, mog jarana iz mladosti. Neki su zaboravili a mnogi i neznaju da je Repa vise godina bio golman u F.K.Bratstvo. Isto tako za mnoge je nepoznato da je Repa bio jedan od najaktivnijih vatrogasaca u vatrogasnom drustvu u Kozarcu, sve do rata. Kad sam ga vidio vratilo mi se sjecanje iz nase mladosti igranja lopte iza skole u Kamicanima, odlazaka na krne, igranke, disko i zajednicka putovanja na posao. Repa je radio kao vatrogasac u Celpaku. Sjetimse kako smo se dosadjivali u kafani kod Hilmije. Bili smo cesto bez para pa smo tamo pravili refenu za flasu radenske da nas Hilmija nebi galamio.Mica Alic a zvali smo ga Mohuna, Maci, Hemo, Sesta, Kockar, Zlatan Pidic Penzioner, Mijo, Repa, Rahim, uh nemogu bas sve da nabrojim. Dok smo se mi dosadjivali Mirsada, Hilmijina kcerka a ponekad i njena sestra Mina su nam kradom pravili sendvice.

Poslije zbora gradjana u Kamicanima u utorak je odrzan zbor u M.Z.Kozarusa.

U Kozarusi nisu imali problema sa dolaskom gradjana. Doslo je dovoljno gradjana da su se mogle donositi vazece odluke.

Izabran je novi savjet mjesne zajednice Kozarusa. Za predsjednika savjeta izabran je Elvir Softic.

Jutros kad sam isao u Kozarac, mislio sam da ce danas biti puno manje raje nego prosli cetvrtak, znajuci da je prosli vikend puno raje otislo nazad u druge zemlje. Iznenadio sam se kad sam vidio da danas nije bilo nista manje raje nego prosli cetvrtak.

Kako je i danas bilo puno nase raje ja sam napravio jako puno fotografija pa molim da mi oproste oni cije fotke nisam objavio danas i nadam se da cu nekom drugom prilikom bas njihove fotke objaviti.

Lijepo je vidjeti nasu raju pa makar to bilo ovako jednom sedmicno. Ove fotke pokazuju da nas ima a bit ce nas jos vise nadam se.

Himzo Softic nam je dosao na jednu heftu iz daleke Svedske

Rahima Kesanovca je stigla iz Amerike. Nisam je prepoznao nakon 20 godina.

Vjerujte mi ove fotke sam danas napravio.

To je to za ovaj cetvrtak a do sljedecag, pozdrav iz sveee snage!

Jos samo ovo: Ako želite da uspijete u društvu, ubijte svoju savjest.

Nijaz - Caja

 

 

 

Malena Maida Bašić, djevojčica od jedanaest godina, sjedila je na skemliji koju joj je od drveta napravio otac Ibrahim. Skrivali su se osam mjeseci u šumi Kozare. Tog hladnog zimskog jutra, 12.februara 1993.godine, ispred šatora od cerade i najlona, jela je grah sa udrobljenim bajatim kruhom. Zavladala je potpuna tišina. Vojnici su ih opkolili i prišli na dvadesetak metara. Kada je zapucalo prvi je pao njen otac. Osjetila je oštar bol u stomaku i strovalila se na leđa. Pokušala je da dozove majku Mirsadu ali glas je ostao u grlu. Gledala je kako meci kidaju komadiće odjeće sa majčinih grudi dok istrčava iz šatora. Maidini prstići stezali su kašiku. Tanjir se nije prevrnuo. Pokušala je udahnuti ali bolni grč iz stomaka nije dao. Vid joj se mutio i mogla je prigušeno čuti jedino još vrisak brata Mirsada koji pokušava pobjeći. Dječijim grudima prostrujao je zadnji drhtaj.

Piše: Edin Ramulić

* Opis zadnjih trenutaka života djece u tekstu baziran je na autentičnim forenzičkim, sudskim i informacijama dobijenim od očevidaca.