Cetvrtak, vrijeme tmurno, ali za ovo doba godine izuztno puno naroda u carsiji. Naravno tu je i Sejdo sa svojom robom, varganji, divlje jabuke, tursija i jos svasta ponesto. Vrijedni Sejdo uvijek raspolozen i nasmijan.

Kad odem u Kozarac,  navratim kod prijatelja , pa tako cesto navratim i kod Hife, tek  toliko da se upitamo za zdravlje , sta ima novo, a naravno i popricamo o ovoj nasoj stranici. On je uvijek u nekom poslu, a ja da ga nesmetam puno samo na kratko i ode ja dalje.

Danas oteljeno tele, uspjeli smo pomoci bez veterinara, pa nas to cini sretnim.

Juce sam isao i u kestenje, pa sam gore u sumi nasao i lisicije rupe, a kako je uskoro sezona lova ova slika ce lovcima biti zanimljiva.

Najdraze fotografije su mi od djece i omladine.

Naravno da sam opsjednut nasim lijepim kucama. Nazalost. vecina ih je praznih, ali ja volim da ih vidim ovako lijepe. Kad prolazim ovim nasim sokacima, nesto mi u grudima i kroz cijelo tijelo, neka toplina. Neka dragost u meni, nisam bas tako nadaren da je mogu opisati rijecima. Vjerujem i oni koji su nadareni pisanjem da nemogu ovu dragost i milinu opisati. To se moze samo osjetiti.

Ovo su Brdjani.

Do slijedeceg cetvrtka, pozdrav iz svee snage.

Nijaz