Za muslimane u BiH odvojenost vjerskih institucija od države već je stotinama godina općeprihvaćena činjenica, piše Franfurter Allgemeine.
Turska se često izdvaja kao primjer kako zemlja sa većinskim muslimanskim stanovništvom može funkcionisati kao demokratska zemlja. No, primjer jedne takve zemlje imamo i u samom srcu Evrope. U Bosni i Hercegovini muslimani žive stoljećima. Oni su većinsko stanovništvo ove balkanske zemlje, čiji primjer pokazuje koliko je apsurdna tvrdnja da su islam i demokratija dvije suprotnosti koje ne mogu egzistirati na istom području.
Za muslimane u BiH nema govora o ukidanju demokratije u korist islamske teokratije. Ko god bi nešto tako predložio, velika većina bosanskih muslimana bi mu okrenula leđa. Fundamentalistički stavovi postoje, ali su rijetkost i nisu u većini, piše njemački list te daje kratak osvrt na povijest islama u Bosni.
Islam u Bosni su donijeli sultanovi ratnici 1463. godine, kada su okupirali ovu balkansku zemlju. Islam je opstao i za vrijeme Austro-Ugarske monarhije od 1878. do 1918. godine, koja je za kratko vrijeme ostavila neizbrisiv trag u javnom životu, upravi, obrazovanju i arhitekturi. Za razliku od perioda vladavine Osmanskog carstva, islam u Bosni je u to vrijeme bio institucionaliziran, te je dobio modernu i nezavisnu organizaciju, a u oktrobru 1882. godine imenovan je prvi reisu-l-ulema.
Reisu-l-ulema je i danas vrhovni vjerski poglavar muslimana u BiH i muslimana porijeklom iz BiH koji su u dijaspori.
Iako vjerski lideri u Bosni i Hercegovini žele putem politike ostvariti utjecaj na muslimane, nikome nikada nije palo na pamet da bi šerijatski zakon mogao zamijeniti građanski. Bosna je dostigla zavidan stepen demokratije dok druge države još uvijek uče kako da se nose sa muslimanskmim stanovništvom.
Bosanski islam bi mogao biti primjer evropskim zemljama kako se nositi sa religijom, zaključuje Franfurter Allgemeine. Evropa bi mogla učiti iz primjera Bosne i Hercegovine kako popraviti odnose sa muslimanima jer u ovoj zemlji se, unatoč protjerivanju muslimana u posljednjem ratu, islam i demokratija međusobno ne isključuju.
