Izdvajamo

 

Fudbalska legenda Prijedora, Bihaća, a jedno vrijeme i Travnika, koji je ostvario i dva nastupa za selekciju BiH Nedžad Žerić uspješno je odbranio diplomski rad za sticanje pro-licence UEFA i tako postao drugi igrač Rudar-Prijedora sa ovim zvanjem i znanjem. Prije njega u Majncu isto zvanje stekao je Željko Buvač koji je u tandemu sa Jirgenom Klopom uspješno vodio Majnc i Borusiju iz Dortmunda, a trenutno pauzira i odmara.
Nedžad Žerić je uspješnu karijeru okončao nastupima u Rudaru, Jedinstvu iz Bihaća, Travniku i tri sezone je kao internacionalac igrao u Izraelu. Bio je prvi pomoćni trener Darku Nestoroviću, Vladi Čapljiću, Borisu Gavranu, Velimiru Stojniću, Slobodanu Starčeviću i desna ruka Zoranu Bujiću na putu povratka u Premijer ligu minule sezone. Pored toga četiri sezone je bio kapiten prijedorskog kluba od Druge do Premijer lige.



Nakon doškolovavanja stažirao je mjesec dana u švajcarskom prvoligašu FC „Sion“ na temi ,,Analiza rada, menadžmenta, organizacija stručnog rada sa prvom ekipom i omladinskim pogonom“.Rad je ocijenjen visokom ocjenom pa je Krajiški fudbalski miljenik stekao pro-licencu UEFA trenera.
-Ovo je kruna mog fudbalskog uspjeha.
Kao igrač sam se trudio da se sav predam igri, da ostavim dobar utisak na ljude sa kojima sam igrao, radio u struci i mjestima gdje sam igrao. Pored reprezentativnih nastupa za BiH, kao član Jedinstva iz Bihaća ostvario sam nastupe u Kupu UEFA, a uspjesi sa Rudarom na putu od Druge do Premijer lige su mi najdraži. Za sada sam slobodan i čekam priliku da se predstavim kao prvi čovjek struke u nekom od klubova iz BiH, a možda i inostranstva. Sve zavisi od uslova – u kratkom telefonskom kontaktu rekao nam je novopečeni vlasnik pro-licence UEFA Nedžad Žerić.


infoprijedor.com

Malena Maida Bašić, djevojčica od jedanaest godina, sjedila je na skemliji koju joj je od drveta napravio otac Ibrahim. Skrivali su se osam mjeseci u šumi Kozare. Tog hladnog zimskog jutra, 12.februara 1993.godine, ispred šatora od cerade i najlona, jela je grah sa udrobljenim bajatim kruhom. Zavladala je potpuna tišina. Vojnici su ih opkolili i prišli na dvadesetak metara. Kada je zapucalo prvi je pao njen otac. Osjetila je oštar bol u stomaku i strovalila se na leđa. Pokušala je da dozove majku Mirsadu ali glas je ostao u grlu. Gledala je kako meci kidaju komadiće odjeće sa majčinih grudi dok istrčava iz šatora. Maidini prstići stezali su kašiku. Tanjir se nije prevrnuo. Pokušala je udahnuti ali bolni grč iz stomaka nije dao. Vid joj se mutio i mogla je prigušeno čuti jedino još vrisak brata Mirsada koji pokušava pobjeći. Dječijim grudima prostrujao je zadnji drhtaj.

Piše: Edin Ramulić

* Opis zadnjih trenutaka života djece u tekstu baziran je na autentičnim forenzičkim, sudskim i informacijama dobijenim od očevidaca.